U okviru diskusije o novom zakonu o obveznim osiguranjima u prometu sasvim neočekivano izbio je u prvi plan problem liberalizacije tržišta osiguranja automobilske odgovornosti, odnosno, deregulacija, ili - razumljivije rečeno - slobodno formiranje tarifa i uvjeta osiguranja bez intervencije ili kontrole od strane državnih tijela. Pokazalo se da čak ni osiguratelji nisu spremni za potpunu liberalizaciju tržišta u toj vrsti osiguranja. Radije su za jedno prelazno vrijeme u kojemu bi ostala nadležnost državnog nadzornog tijela za odobravanje i kontrolu donje granice premije. Time su iskazali strah za sudbinu osiguranja od automobilske odgovornosti u uvjetima slobodnog tržišta. Otkud strah? Pa, prvenstveno od svijesti da ni sami nisu spremni primjenjivati pravila struke, odrediti premiju koja će biti dostatna za pokriće obveza... Vjeruju da bi - bez kontrole - premija vrlo brzo išla "dolje", a obveze (štete) idu sigurno "gore", između ostaloga i zbog novih odredbi tek donesenog zakona o obveznim odnosima, koji uskoro stupa na snagu. U vrlo interesantnoj raspravi o mogućoj novoj, liberaliziranoj, personaliziranoj tarifi osiguranja od automobilske odgovornosti, čuo se i prijedlog o potrebi ukidanja bonusa odnosno malusa osiguranicima. Jer, nova tarifa će uzeti u obzir sve osobne značajke nekog osiguranika (kao što su godine vozačkog staža, broj vozila koje posjeduje, obiteljska atmosfera, prosječan broj prijeđenih kilometara, zanimanje, itd), pa bi zadržavanje bonusa i malusa bilo nepotrebno. Je li doista tako? Bonus (popust na premiju zbog činjenice da osiguranik kroz određeno vrijeme nije imao štetnog događaja) i malus (doplatak na premiju osiguraniku koji je imao štetu) su kategorije koje bi, prema teoriji osiguranja, trebale biti vezane isključivo uz osobu osiguranika. Bonus odnosno malus odobravaju se odnosno zaračunavaju tamo gdje se osobno ponašanje osigurane osobe može izravno vezati uz nastanak štetnog događaja. Upravljanje vozilom doista je jedna od takvih djelatnosti kod koje je ponašanje osiguranog vozača odlučujuće za nastanak prometne nesreće i štete. Stoga su bonus i malus kategorije koje se upravo idealno uklapaju u osiguranje od automobilske odgovornosti. Uvođenje personalizirane tarife i slobodnog formiranja cijena osiguranja nije nipošto u suprotnosti s bonus-malus sustavom. Jer bonus-malus je dodatna kategorija personalizirane, ali još uvijek generalizirane, tarife, koja izravno potiče pažnju osigurane osobe dajući joj u izgled nagradu (bonus) odnosno kaznu (malus) za osoban doprinos (ne)nastanku štetnog događaja. Uostalom, EU zemlje već su uvele liberalizaciju tarifa i uvjeta osiguranja od automobilske odgovornosti, ali su zadržale sustav bonus-malus. Ulogu tog sustava nitko ne dovodi u pitanje. U pitanje ga dovode nesređena tržišta i nesavjesni osiguratelji koji su njegovu zadaću izgubili iz vida, dajući bonus onima koji na njega nisu imali pravo i onima kojima je trebalo zaračunati malus. Dokaz za to je i aktualno stanje na tržištu Srbije i Crne gore, gdje su upravo ovih dana osiguratelji predložili ukidanje bonus-malus sustava, pošto se isti, zbog nepoštivanja (svi imaju maksimalan bonus) raspao i dalje ne vrši svoju zadaću.