Pred godišnje odmore održan je "inicijativni" sastanak predstavnika. Udruženja trgovine motornim vozilima i dijelovima i predstavnika Udruženja osiguratelja na temu rješavanja zajedničkih problema vezanih za cijene rezervnih dijelova, cijenu sata popravka oštećenja, kategorizacije servisa i normative radova. Razlog traženja rješenja gore nabrojanih problema, kažu, jeste potreba transparentnosti poslovanja osiguravajućih društava, lakša kontrola, veća sigurnost sudionika u prometu, te "u konačnici zadovoljenje kupca odnosno osiguranika". Inicijativu su dali inozemni distributeri motornih vozila, koji žele nastupiti u ime svih svojih interesnih članova, a to znači ovisnih dilera i poddilera motornih vozila. Kako i dolikuje europskih inicijatorima, izlaz ili spasonosno rješenje koje bi sporazum distributeri - osiguratelji trebao donijeti hrvatskom tržištu jeste "svesti cijenu radnih sati na tvorničke cijene i norme odnosno preuzeti europske norme", a što se sve krsti imenom "Eurotax". To bi se ostvarilo na način da bi se osigurateljima cijene dijelova dostavljale na elektronskim medijskim sredstvima. Cijenama bi se dodavali troškovi kao što su marža i PDV, a same cijene morale bi biti iste u svim ovlaštenim servisima. Spomenuta inicijativna grupacija će za idući sastanak izraditi početni materijal "kategorizacije servisa", a na sastanak će biti pozvani predstavnici "grupacije zastupnika i grupacije distributera i ostalih trgovaca novim vozilima, osiguravajuća društva … te predstavnici Ceha autostruke Hrvatske gospodarske obrtničke komore… kako bi se postigao dogovor oko realizacije zaključaka". Osiguratelji su, istina, već stidljivo istakli da u praksi primjenjuju europske norme, najčešće upravo predloženi Eurotax; da su prepoznali problem i da su za "postizanje jednoobraznosti u postupanju". Sve navedeno samo po sebi nije za odbaciti. No, ako je cilj postići veću pravnu sigurnost oštećenim vlasnicima motornih vozila, olakšati put do brzog popravka i lakše naknade, izjednačiti tržište serviserskih i osigurateljnih usluga u Hrvatskoj, onda se postavlja vrlo ozbiljno pitanje zašto u spomenutom projektu ne sudjeluju predstavnici izravnih korisnika tih usluga, dakle vlasnici odnosno vozači vozila. Upravo su oni najzainteresiraniji da se sve navedeno postigne. Bez njih, pravi se račun bez krčmara. Jer, očekivane europske cijene sata (najavljuje se 350 kn/sat) mogle bi vrlo lako dovesti do povećanja cijena obveznog i kasko osiguranja. Taj aspekt inicijatori ne uzimaju u obzir. Jedinstvena cijena sata ovlaštenih servisera, od kojih su mnogi u privatnim kontaktima protiv toga, miriše na kartelni sporazum, koji guši tržište i utakmicu. Zna se, na štetu vlasnika vozila i vozača. A što je s "neovlaštenim" servisima? Znači li obveza upućivanja vozača na popravak isključivo u ovlaštene servise oduzimanje posla mnogobrojnim "neovlaštenim", a ipak dobro opremljenim i osposobljenim serviserima? Koliko je autoru ovih članaka poznato, oni su još uvijek u većini, njihova se lokacija ne smije zanemariti, jer bi to značilo dovesti u pitanje slobodu izbora potrošača servisersko-osigurateljne usluge. Zato, ako se želi opći sporazum o reguliranju tržišta autousluga njime moraju biti obuhvaćeni svi činitelji koji djeluju na tom tržištu. Tko će zastupati vozače - udruge potrošača, asocijacije vozača (autoklubovi, Hrvatski auto klub) - pitanje je na koje za sada ne možemo odgovoriti. A bez odgovora na to pitanje eventualni sporazum autodistributera i osiguranja neće biti u korist najzainteresiranijih - vlasnika i vozača motornih vozila.