- Ugovor o osiguranju se zaključuje upravo zato da bi se ugovaratelj (ili osiguranik) zaštitio od mogućeg rizika i ugovaratelj osiguranja s pravom očekuje da će, nakon što on izvrši svoju glavnu obvezu - uplatu premije osiguranja, i osiguratelj izvršiti svoju glavnu obvezu - isplatu osigurnine.
No, nažalost, to se ne događa uvijek, odnosno, vrlo često ugovaratelji osiguranja misle da osiguratelj ne izvršava svoju ugovornu obvezu na ugovoreni način. Razlozi zbog kojih osiguratelj ne izvršava svoju obvezu mogu biti razni: može se raditi o tome da rizik nije pokriven osiguranjem; može se raditi o različitom tumačenju prava i obveza iz ugovora o osiguranju; a može biti i slučaj - kako tvrdi naš čitatelj K.N. - da osiguratelj namjerno "špekulira i oteže isplatu štete po kasko osiguranju vozila, iako za to nema nikakvog razloga..., a na njegov prigovor pravobranitelju dobio je odgovor da pravobranitelj nije nadležan za rješavanje građansko-pravnog odnosa s osigurateljem...".
Komu se još žaliti na ponašanje osiguratelja - pita se K.N. Na slična pitanja smo odgovarali na ovom mjestu, pa još jednom ponavljamo: ugovaratelja osiguranja, pored Zakona o obveznim odnosima koji regulira ugovor o osiguranju, štite i odredbe Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 151/05 i 87/08).
Naime, taj Zakon u glavi XVII sadrži odredbe o zaštiti potrošača osigurateljne usluge, a među takve potrošače svrstava se "... svaka fizička osoba koja ima prava i obveze po ugovoru o osiguranju...".
Prema odredbi čl. 268. Zakona, ako potrošač, ovdje naš čitatelj K.N., smatra da se društvo za osiguranje ne pridržava uvjeta iz ugovora o osiguranju, svoj prigovor na postupak društva za osiguranje može uputiti:
1) nadležnoj organizacijskoj jedinici društva za osiguranje s kojom je sklopio ugovor o osiguranju,
2) unutarnjoj reviziji društva za osiguranje,
3) društvu ili udruzi za zaštitu potrošača,
4) nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog inspektorata i ,
5) drugim nadležnim tijelima. Među ova " druga nadležna tijela "spada i pravobranitelj osiguranja, koji predstavlja samostalnu službu pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Istina je da sva ova tijela nisu nadležna rješavati suštinu spora, točnije, da li osiguranik ima pravo na isplatu osigurnine (o tome može odlučiti samo sud ili ev. arbitraža), ali su ovlaštena utvrditi da li osiguratelj postupa po pravilima struke i dobrih poslovnih običaja.
A među pravila struke i dobre poslovne običaje svakako spada obveza osiguratelja da u razumnom roku (a rok je uostalom propisan u zakonu o obveznim odnosima i iznosi 14 dana od dana prijema zahtjeva za isplatu naknade štete na oštećenom kasko osiguranom vozilu) riješi predmet ili bar odgovori osiguraniku zašto ga ne može riješiti.
