Olujno nevrijeme je iza nas, ostale su posljedice, a odnosi, osiguranici (oštećenici) - osiguratelji još se rješavaju. Oni pak koji nisu bili osigurani spas očekuju od nadležnih državnih tijela i proglašene elementarne nepogode. Jačina i snaga nevremena i mogućnost da se ponovi u nadolazećim zimskim danima mnoge je ipak natjeralo da pregledaju svoju dokumentaciju i razmisle o osiguranju. Tako je učinio i naš čitatelj L.Š. On je, tvrdi, svoju kuću stalno osiguravao, već dva desetljeća, od požara i nekih drugih opasnosti, kod istog osiguratelja. Zadnja polica mu je istekla 1. srpnja ove godine. Kako se na njegovom području promjenio zastupnik osiguratelja, nitko mu nije došao obnoviti osiguranje i naplatiti premiju, a što je godinama bila uhodana praksa. Tako je ovu oluju dočekao ni ne znajući da nije osiguran. Poziva se na potrebu galantnosti i razumjevanja osiguratelja u njegovom slučaju. Da li bi osiguratelj cijenio dugogodišnju vjernost ili ne - pitanje je. Međutim, iz kopije police osiguranja koju nam je čitatelj dostavio vidi se da je osiguranje zgrade ugovoreno s rokom trajanja koji nije određen, dakle, određen je početak osiguranja (1. srpnja 1999. god.), ali ne i njegov istek, završetak. To pak znači da je ugovoreno osiguranje na neodređeno vrijeme. E, u ovom slučaju osiguranik ne mora moliti za galantnost osiguratelja, jer je osiguratelj u obvezi platiti odštetu nastalu u ovom zadnjem nevremenu, iako osiguranik nije, kako on kaže, produžio osiguranje niti platio dužnu premiju. Naime, članak 913. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kaže ".... ako ugovaretelj osiguranja ( a to je naš L.Š.) premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora o osiguranju ne plati o dospjelosti (a to je bilo 1. srpnja 2004. g.)... ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismeno osiguratelja s obavješću o dospjelosti premije...". Iz priče našeg čitatelja je vidljivo da od svog osiguratelja nije dobio nikakovo pismo niti obavijest da mu je premija dospjela. Stoga se citirani članak ne može primjetiti. Primjenjuje se stavak 4. istoga članka, koji kaže da "U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dana dospjelosti". Taj rok bi, dakle, isticao 1. srpnja 2005. g. Stoga u konkretnom slučaju osiguranik ima pravo na isplatu odštete, jer ugovor o osiguranju je na snazi. Naravno, osiguratelj će mu od utvrđene odštete naplatiti dužnu premiju i isplatiti razliku. Zašto osiguratelj nije vodio računa o dospjelosti premije - nije bitno. On se ne može pozivati na propust svoga novog zastupnika. Odredbe Zakona o obveznim odnosima su prinudne (kogentne) i obvezuju osiguratelja.