Osiguratelj je trebao odrediti trenutak sklapanja ugovora jasno odredivši da on ovisi o formi ugovora koju su stranke izabrale.


Među odredbama Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska osiguratelja X za kojega radim našao sam i slijedeću odredbu u čl. 4. st.3.: “Ugovor o osigura­nju sklopljen je kad je ponuda o osi­guranju prihvaćena ili po­lica pot­pisana”. Nije mi jasno kad je onda stvarno sklopljen ugovor, jer po zdravoj pameti ne može biti sklopljen u dva ra­z­ličita momen­ta, jer je ili sklopljen u trenutku prihvata po­nude ili je sklopljen u tre­nutku potpisa police - piše nam naš čitatelj N.Ž. 

Dakle, kada je onda ugovor sklopljen? Analizirajući odredbu čl. 4. koji govori o sklapanju ugovora o osiguranju, vidljivo je da osiguratelj X daje u Uv­je­tima dvije mogućnosti, odnosno predviđa dva oblika sklapa­nja ugovora o kasko osigura­nju. 

Prvi je sklapanje ugovora na temelju prihvata ponude. Kod tog načina sklapanja ugovora, sukladno odredbi čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor je “…sklopljen kad je po­nuda o osiguranju prihva­će­na”. Ugovor ne mora biti u pismenom obliku, ponuda može biti (doduše, teoretski uglav­nom) i usmena. U tom slučaju, osiguratelj je dužan “bez odga­đanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i pot­pisanu policu osiguranja”. Policu osiguranja, kao ispravu o već sklopljenom ugovoru o osiguranju, potpisuje osigura­telj, potpis ugovaratelja osiguranja (vlasnika vozila) na polici nije potreban.

Drugi način sklapanja ugo­vora o kasko osiguranju je pismena forma u obliku police osi­­guranja. Tada je polica osi­gura­nja ugovor o osiguranju, a ne isprava o sklopljenom ugo­voru o osiguranju. Kod ovoga načina sklapanja ugovora o osi­guranju smatra se da je ugovor sklop­ljen kad je polica potpi­sana, ka­ko stoji i u spomenutim Uvje­tima za osiguranje au­tomobil­skog kaska. Policu mo­raju potpisati i osiguratelj i ugo­­varatelj (vlasnik vozila). Ugo­vor je, dak­le, sklopljen kad je za­dnja stran­ka potpisala ugo­vor - policu osi­guranja. Ovo tu­mačenje odredbi čl. 4. Uvjeta je sukladno od­redbama Zakona o obveznim odnosima. No, si­gur­­no je da je odredba st. 3. čl. 4. Uvjeta nejasna i da može do­ves­ti u zabludu ugovaratelja osi­gu­ranja, premda to osigura­telj očito nije želio. Osiguratelj je, kad se već odlučio na regulira­nje trenutka sklapanja ugo­vora o osiguranju (iako mu to nije bilo nužno, jer je to normirano ko­gentnim odredbama Zakona o obveznim od­nosima), trebao od­rediti trenutak sklapanja ugo­vo­ra jasno od­re­divši da trenutak sklapanja ugo­vora ovi­si o formi ugovora koju su stranke izabrale.