Trgovačko društvo "T".d.o.o., ima tri dostavna vozila, kojima redovno upravljaju njegovi radnici. Prigodom dostave robe na otok K., jedan od tih radnika/vozača uzrokovao je prometnu nezgodu sletjevši s ceste, u jarak, pri čemu je vozilo teže oštećeno. Policija je sačinila zapisnik, i utvrdila da je radnik bio pod utjecajem alkohola ( o,7 promila). Direktor je prijavio kasko štetu osiguratelju, no, odgovor je bio da šteta nije pokrivena kasko osiguranjem i neka naknadu štete traži izravno od svog radnika. Radnik je odbio platiti štetu tvrdeći da je cesta bila klizava i mokra i da to što je on imao o,7 promila alkohola u krvi nije uzrok nezgode i štete. Da li je osiguratelj u pravu ? Kasko osiguranje regulirano je ugovorom o osiguranju, točnije rečeno, uvjetima osiguranja, koje osiguratelj prigodom sklapanja ugovora mora uručiti ugovaratelju osiguranja. Uvjeti za kasko osiguranje nisu isti kod svih naših osiguratelja i razlike od osiguratelja do osiguratelja su moguće i redovna su pojava ( tek se sada pokreće inicijativa oko dogovora glede jedinstvenih uvjeta kasko osiguranja, ili bar nekakvih uzorak-uvjeta, kako bi se najosnovnije odredbe ujednačile kod svih osiguratelja). Prema uvjetima osiguranja osiguratelja kod kojega je naš čitatelj bio kasko osiguran, proizlazi da je upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola razlog isključenju iz osigurateljnog pokrića. Količina alkohola koja vodi ka isključenju pokrića nije navedena. To onda znači da je gornja granica tolerancije - 0,00 promila. Međutim, postoje dvije iznimke: 1. vozila rent a cara i 2) kad vozilom upravlja djeltanik osiguranika ili ugovaratelja. I jedan i drugi slučaj osigurateljno su razumljivi: ugovaratelj osiguranja (ovdje trgovačko društvo) ne može znati u kakvom stanju će vozač/radnik upravljati vozilom; ponašanje osiguranika/ugovaratelja osiguranja ničim ne doprinosi nastanku štetnog događaja. Prema tomu, osiguratelj koji je našem čitatelju T.d.o.o. odbio isplatiti odštetu - nije u pravu. On odštetu mora platiti. No, isplatom odštete na njega će prijeći sva prava koja osiguranik ima prema vozaču/radniku kao štetniku. Kako je odnos između poslodavca " T.d.o.o." i njegovog radnika reguliran odredbama radnog prava, to će opravdanost regresnog potraživanja " T.d.o.o." prema radniku/vozaču biti prosuđivano po tom pravu. Ukoliko bi radnik prema zakonu o radu bio dužan naknaditi štetu svome poslodavcu, bit će je dužan regresirati i osiguratelju koji je isplatio kasko odštetu. To uključuje i ocjenu da li je koncentracija alkohola od o,7 promila u uzročnoj vezi s nezgodom ili nije. Pošto se kod regresnog potraživanja osiguratelja prema radniku radi o naknadi štete, a ne o ugovoru o osiguranju, uzročna veza između koncentracije alkohola i prometne nezgode mora postojati i mora ju dokazati osiguratelj. Rok u kojemu zastarijeva pravo osiguratelja prema radniku jednak je onomu u kojemu zastarijeva i pravo poslodavca i računa se od dana kad je nastupila šteta na vozilu, a ne od dana kad je osiguratelj isplatio odštetu svome osiguraniku.