„Nedavna tragična nesreća u kojoj je neki tip navodno namjerno zabio se u drugo vozilo prouzročivši smrt nedužnih ljudi u tom vozilu podsjetila me na događaj koji sam ja imao. Htio sam parkirati vozilo na slobodnom mjestu na parkingu i to sam učinio bez problema. Onda mi je došao tip psujući i vičući mi: “Idiote zar ne vidiš da ja čekam to mjesto?“ Kako ga prije nisam vidio, nisam htio maknuti vozilo, nakon čega je on ušao u svoje vozilo i zaletio se u moje, oštetivši mi, nasreću, samo prednji blatobran (ogrebotina), ali mogao me potpuno razbiti. Da me takav vozač ošteti, tko bi mi platio štetu…“, E.Ž.

Zaista se događaju čudne stvari na cestama, pa i to da neki izaberu vozilo kao sredstvo suicida, kod kojega nažalost vrlo teško stradaju i potpuno nedužne osobe. Hrvatski Zakon o obveznim osiguranjima u prometu zaštitio je i žrtve takvih vozača koji im štetu uzrokuju namjerno. Naime, oštećena osoba ima pravo na naknadu pretrpljene štete od osiguratelja kod kojega je vozač/štetnik koji je štetu uzrokovao namjerno imao sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

Iako je u pravu osiguranja temeljno načelo da osiguranjem nisu pokrivene namjerno uzrokovane štete, Zakon je u ovom slučaju, radi zaštite oštećenih, učinio iznimku, obvezujući osiguratelja da plati namjerno uzrokovanu štetu trećim osobama od strane njegovog osiguranika. Zauzvrat, odredio je (čl. 25., st.1., t. 5.) da u tom slučaju osiguratelj koji je oštećenoj osobi isplatio odštetu ima pravo regresirati ukupno isplaćeni iznos, troškove i kamate na taj iznos od vozača koji je nekome namjerno uzrokovao štetu. Jasno je da regresno pravo osiguratelja nije garancija da će osiguratelj ikada uspjeti u cijelosti ili djelomično vratiti iznos isplaćene odštete, ali Zakon je ipak u prvi plan stavio interes oštećene osobe.

U nekim europskim zemljama u takvim slučajevima odštetu ne plaća osiguratelj (sačuvano načelo isključenja iz osiguranja namjerno uzrokovanih šteta), kod kojega je štetnik, koji namjerno uzrokuje štetu drugoj osobi, osiguran, već odštetu isplaćuje poseban fond za zaštitu žrtava cestovnog prometa. Takvo rješenje je, doduše, pravičnije, ali ovo iz našeg Zakona je puno jednostavnije i efikasnije.