Naša čitateljica Ivana I. pita: kako dokazati da je prometna nezgoda fingirana? Namještene, izmišljene, fingirane prometne nezgode, s ciljem da se od osiguratelja dobije određeni iznos novca, jedna su od mnogobrojnih prijevara osiguratelja. O tom problemu smo pisali u prošlom broju. Vidjeli smo da je teško spriječiti prijevare u osiguranju. Protiv te kriminalne rabote bore se dobro organizirana policijska tijela i profesionalci kod osiguravajućih društava. Nije nam poznato što radi naša čitateljica, ni zbog čega je zanima odgovor na postavljeno pitanje. U svakom slučaju, pitanje kako dokazati fingiranu prometnu nezgodu, zaslužuje posebnu pažnju. Odgovor, naravno, zavisi od konkretnih okolnosti. A ne smijemo zaboraviti da je teret dokaza, da je prometna nezgoda fingirana u cilju ostvarenja neosnovane imovinske koristi, na osiguratelju. Naravno, interes za dokazivanjem fingiranosti prometne nesreće ima i vozač, odnosno vlasnik vozila po čijoj polici osiguranja fingirani oštećenik traži naknadu, jer posljedica isplate fingirane štete može uzrokovati gubitak bonusa kojega ima po toj polici. Zato je neophodna suradnja između vozača čija se polica želi teretiti i osiguratelja od koga se traži naknada štete. Na vozaču je da svom osiguratelju podastre sve dokaze, dokumente, izjave svjedoka, svoja zapažanja... u svezi s fingiranom nezgodom. Ako postoji ozbiljna sumnja da je nezgoda fingirana, treba na mjesto nezgode pozvati policiju i ukazati joj na okolnosti zbog kojih se smatra da je nezgoda fingirana. Drugi korak jeste da se svome osiguratelju prijavi nezgoda i dovede vlastito vozilo na pregled oštećenja. Usporednim pregledom oštećenja na oba vozila stručnjaci osiguravajućeg društva vrlo lako mogu utvrditi da li se nezgoda doista dogodila na način kako to tvrdi navodni oštećeni ili ne. Veliku korist im pruža i moderna tehnika: crash testovi virtualno ostvaruju nezgodu na kompjutorskim ekranima, pa daju dosta dobru indiciju o načinu nastanka nezgode. Važno je prijavu podnijeti odmah, kako bi navedeni stručnjaci, po ostalim tragovima, mogli zaključiti radi li se o nekoj fingiranoj nezgodi ili ne (na pr. hrđa na oštećenim dijelovima vozila). Osiguratelj će u svojoj arhivi provjeriti nije li to vozilo već imalo prethodna oštećenja i odgovaraju li takva oštećenja sada prijavljenima. O tome će se također informirati kod drugih osiguratelja koristeći njihove podatke ili podatke o štetnicima kod Hrvatskog ureda za osiguranje. Kako bi dokazao fingiranost nezgode, osiguratelj će ponekad morati saslušati ponuđene svjedoke, usporediti njihove iskaze i sl. Konačno, ako sve to skupa nije moguće, osiguratelj će, ako okolnosti to zahtijevaju i opravdavaju, koristiti vještake prometne struke, koji će na temelju svega gore navedenoga odrediti radi li se o fingiranoj nezgodi ili se ona doista dogodila na način kako to navodno oštećeni tvrdi. Kao što vidimo nije lako dokazati fingiranu prometnu nezgodu i spriječiti prevarantu dobivanje koristi od osiguratelja. No, to nije ni nemoguće. Pogotovo ako postoji uska suradnja osiguratelja i vozača čija se polica tereti. U slučaju sumnje u fingiranost nezgode postoji mogućnost prijave policiji, iako iskustvo pokazuje da se naša policija nerado bavi takvim poslovima, smatrajući da je posao osiguratelja da se sami zaštite od prevaranata.