Osiguratelj je obvezan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi odgovornost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu naknade štete.
Iako smo o problemu rokova likvidacije šteta i rokova u kojima osiguratelj mora isplatiti odštetu temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na ovome mjestu pisali u nekoliko navrata, pitanja čitatelja na istu temu se nastavljaju. Kako se pak radi o čitateljima koji imaju odštetne zahtjeve kod različitih osiguratelja, to očito dokazuje da su metodu sitnog ali korisnog zakidanja oštećenih, koju su prije koristili neki osiguratelji, sada preuzeli i drugi. O čemu se radi?
Klasika: „…imam mali obrt i dostavno vozilo mi je život; oštećeno je ne mojom krivnjom već krivnjom osiguranika osiguratelja X; prijavio sam štetu, popravio vozilo i poslao račun osiguratelju; dobivam prijedlog izvansudske nagodbe (iako sam iznos računa nije sporan i priznaje se u cijelosti), kojoj je glavni cilj odgoditi isplatu odštete za 60 dana
od dana potpisa nagodbe… (Z.V.)”.
C.Ć. ima sličan slučaj kod osiguratelja Y, ali kako se radi o šteti malo većeg iznosa (97.000 kn), u izvansudskoj nagodbi mu se nudi isplata u roku od 90 dana, u tri jednaka obroka. U oba slučaja zatezne kamate se ne spominju!
Odredba čl. 12. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu vrlo je jasna: osiguratelj je obvezan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi odgovornost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu naknade štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, a odredba st.4. istoga članka kaže: „U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva”.
Prema tome, rok za isplatu odštete iznosi maksimalno 60 dana od dana prijave - podnošenja odštetnog zahtjeva. Osiguratelj koji prekorači taj rok dužan je oštećenome platiti zatezne kamate računajući ih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Klauzula u izvansudskoj nagodbi kojom se rok isplate odštete produljuje preko zakonom propisanog maksimalnog roka od 60 dana, protuzakonita je i ugovara se izravno na štetu oštećene osobe.
O.K.-osiguratelji se mogu pozivati na pristanak oštećenoga i na to da on ne traži plaćanje zateznih kamata. No, to baš i nisu argumenti koji bi rušili ništavost klauzule, jer je očito korištenje nepovoljne situacije u kojoj se oštećeni nalazi kako bi mu se nametnuli nepovoljni uvjeti nagodbe. S obzirom da je to očigledno postala masovnija pojava, koja ugrožava sigurnost oštećenih, radi kojih je i propisana obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, a može biti indikator i nekih drugih neželjenih pojava (nelikvidnost osiguratelja?) pojava zavrjeđuje i pozornost nadležnog nadzornog tijela.
