Prije dva tjedna Hrvatski fond za privatizaciju objavio je u domaćem i inozemnom tisku poziv za izražavanje namjere za kupnju dvadeset poduzeća u kojima država ima od 45 do 90% vlasništva. Prošloga tjedna također je objavljen poziv za dvadeset drugih poduzeća, a i ovog tjedna se očekuje poziv za preostalih dvadeset poduzeća, što u konačnici iznosi ukupno šezdeset firmi. Inače, od ukupno 180 kritičnih poduzeća, navedenih 60 je izdvojeno i ponuđeno. Ovaj model prodaje poduzeća u vlasništvu HFP-a novi je model, a preuzet je od Amerikanaca. Dakle, fond nije objavio poziv za prodaju, već samo poziv na izražavanje namjere. Petnaest dana od objave poziva, zainteresirane strane trebaju dati svoje uvjete kupnje, način ulaganja, ali se isto tako moraju prezentirati HFP-u. Nakon toga, što se planira za kraj prosinca, fond će objaviti međunarodni natječaj za prodaju, skrojen po mjeri najpovoljnijeg potencijalnog kupca. Ukoliko nema interesa za određeno poduzeće, njegova sudbina je stečaj, što će također ići krajem godine. Za slijedeću godinu Ministarstvo financija prognozira prihode od privatizacije državne imovine na oko 12,5 milijardi kuna. No, da bi se realizirao ovaj iznos, postoji mala vjerojatnost. Što sve Vlada planira prodati slijedeće godine? Kao prvo, glavni adut je druga faza privatizacije Hrvatskog telekoma. Međunarodna javna ponuda 21% udjela u HT-u planira se za svibanj, dok je planirani priljev definiran na oko 500 milijuna dolara. Ukoliko prifali sredstava u proračunu, država se može odlučiti i na prodaju dodatnih 16% HT-a Deutsche Telekomu, koji je zainteresiran za stjecanje većinskog paketa u HT-u. Tako bi država izgubila kontrolu nad telekomom, ali bi u državnu blagajnu stiglo dodatnih 300 do 500 milijuna dolara. Planira se također i prodaja dvije sanirane banke, Dubrovačke i Croatia banke, gdje bi se prodalo 50% udjela, država bi zadržala 26%, a ostatak se odnosi na dokapitalizaciju. Ovom prodajom realizirano bi bilo oko 50 milijuna dolara. Na red bi napokon trebala doći i privatizacija najvećeg hrvatskog osiguravatelja Croatia osiguranja, pri čemu bi se prodalo 80% udjela, i to, kako se procjenjuje, za oko 20 do 30 milijuna dolara. Uz navedene moguće prodaje, kao potencijalni kandidat još se navodi INA tj. njezin plinski biznis, a još se spominje i mogućnost prodaje licence za treću generaciju mobilne telefonije.