• Naknada se može utvrditi na temelju isplaćene plaće ili isplaćene plaće i određenih dodataka predviđenih ugovorom, ali ne i povremene isplate primitaka u naravi, božićnice i slično

Naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu, neovisno na čiji se teret isplaćuje (osim u slučaju kada je drukčije propisano posebnim zakonom). Pod plaćom se, pri tome, podrazumijeva redovna mjesečna plaća osiguranika utvrđena odredbama propisa o radu, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsustva s rada (godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust) koja se isplaćuje na teret poslodavca. Znači, naknada se može utvrditi na temelju isplaćene plaće ili isplaćene plaće i određenih dodataka predviđenih ugovorom (npr. prekovremeni rad, stimulacija), ali ne i povremene isplate primitaka u naravi, božićnice i slično.

Naknada koju isplaćuje poslodavac na svoj teret (do 42 dana bolovanja ili do 7 dana za invalida rada)

1.    Obzirom da Zakon o radu omogućuje uređivanje prava i obveza između radnika i poslodavca kolektivnim ugovorima, pravilnicima, ugovorima o radu, odlukama poslodavca, tako postoji mogućnost uređivanja visine naknade koju poslodavac isplaćuje na svoj teret iz svojih sredstava, u svoti većoj od svote koju određuje zakon;

2.    U svakom slučaju, naknada plaće koju isplaćuje poslodavac ne smije biti manja od 70% prosječne isplaćene plaće u prethodnih šest mjeseci;

3.    Osnovica za naknadu koju isplaćuje poslodavac treba biti određena u bruto iznosu, jer podliježe obvezi obračunavanja doprinosa i poreza na dohodak, to jest smatra se dohotkom od nesamostalnog rada;

4.    Razdobljem od 42 dana, to jest 7 dana za invalide rada, smatraju se svi kalendarski dani, računajući subote i nedjelje, a naknada se obračunava samo za radne dane unutar tih kalendarskih dana.