• Naš čitatelj N. V. žali se da mu je osiguratelj X za „ trzajnu ozljedu vratne kralježnice „ponudio samo 5.000 kuna, iako mu je liječnik- vještak  dao „5 % trajne invalidnosti„ (osigurateljev cenzor nije prihvatio tu ocjenu). Prihvatiti ili odbiti, dilema je čitatelja.

Odgovor na ovo pitanje vrlo je kompleksan i tražio bi detaljnu analizu dokumenata. Umjesto toga–nekoliko napomena o trenutačnoj situaciji oko naknade neimovinske štete u Hrvatskoj.  U 2008.g. hrvatski osiguratelji su s naslova naknade šteta iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti isplatili preko milijardu i pol kuna. Od toga za štete zbog smrti ili ozljeda osoba u prometu  (tzv. neimovinska šteta)  isplaćeno je preko 750 milijuna kuna, dakle, gotovo 50 % svih isplata.

Stoga je sasvim  prirodno da je problem naknade neimovinske štete, čije je priznavanje  neosporna civilizacijska tekovina, dospio u žižu zanimanja pravničko-medicinske populacije, koja na bilo koji način sudjeluje u postupku utvrđivanja i novčanog vrednovanja naknade štete pretrpljene zbog smrti li ozljeda neke osobe.

 Na nedavno održanom savjetovanju o problemima naknade neimovinske štete, koji je okupio brojne stručnjake koji se bave tom problematikom (suce, odvjetnike, pravnike iz osiguravajućih društava, liječnike-vještake, liječnike-cenzore osiguravajućih društava) u prvi plan je došao problem utvrđivanja posljedica povrede prava na život i zdravlje, odnosno  pitanje  kako liječnici-vještaci utvrđuju posljedice ozljeda. Zna se da pravnici (suci, pravnici u osiguravajućim društvima) nemaju stručnog znanja koje bi im omogućilo da utvrđuju koje su posljedice napada na zdravlje neke osobe. Upravo zato služe se vještacima (sudskim, liječnicima-cenzorima), koji im daju podlogu na temelju koje će donijeti odluku o iznosu „pravične novčane naknade„ za pretrpljenu neimovinsku (nematerijalnu) štetu.

Filmovi koje smo vidjeli na slikovit način potvrđuju priličan kaos koji sada postoji a u kojemu se događa da su oštećenici proglašavani stopostotnim nesposobnjakovićima za samostalno obavljanje najnužnijih životnih radnji, odnosno, neki od njih su proglašavani nesposobnim, u postocima i više od 100%, iako je upravo iz praćenja života tako proglašenih invalida vidljivo da potpuno samostalno obavljaju svakodnevne životne (a neki i profesionalne) radnje.  Neki od njih, istina, uz vidljive teškoće, ali nipošto uz pomoć trećih osoba.

 Ako zanemarimo uvijek moguće pogreške liječnika-vještaka, namjeru, dogovor s oštećenim odnosno njegovim odvjetnikom, i tako izbjegnemo opasno uopćavanje, potpuno je jasno da je  u ocjeni neimovinske štete previše proizvoljnosti. Vještaci koriste neverificirane tablice (koje ocjenu nesposobnosti utvrđuju u postocima), daju ocjene bez prihvatljivog obrazloženja, bez objektiviziranja posljedica  ozljeda (mjerenjem utvrđeno stanje nakon ozljede i rehabilitacije)…Stoga se kao vrlo žurni zadatak nameće izrada jedinstvenih, od struke (pravno – medicinske) verificiranih tablica za ocjenu posljedica ozljeda, na temelju kojih će se onda lakše ujednačiti praksa oko određivanja iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete.