Američki deficit tekućeg računa bilance smanjio se u prvom kvartalu ove godine više nego što se to očekivalo, što je pružilo dobru podršku investitora za kupnju dolara, no struktura inozemnog kapitala kojim se taj deficit financira nije u potpunosti zadovoljila analitičare. Deficit tekućeg računa bilance, pokazatelj financijskih tokova u trgovini i investiranju između SAD i ostatka svijeta, smanjio se u prvom kvartalu na 208,7 milijardi dolara, što predstavlja 6,4 posto ukupnog bruto društvenog proizvoda SAD. Prije tri mjeseca deficit je iznosio 223,1 milijardu dolara, odnosno bio je na razini od 7 posto BDP. Za smanjivanje deficita najviše su imali utjecaja nešto bolja trgovinska bilanca čiji deficit je bio nešto niži zbog stabiliziranja cijena energenata, i rastu profita američkih investitora u inozemstvu. Ono što je najviše zabrinulo analitičare je podatak o sve većem odljevu inozemnog kapitala iz američkih državnih obveznica, i sve jačem ulaganju američkih investitora u inozemstvo. To se vidi iz činjenice da je neto bilanca prihoda, odnosno razlika između prihoda koje ostvare američki investitori u inozemstvu i prihoda koje ostvare strani investitori ulažući u SAD po prvi puta nakon dužeg vremena u suficitu. Taj suficit iznosi 1,9 milijardu dolara, dok je u zadnjem kvartalu prošle godine ovaj dio bilance bio u deficitu od 2,2 milijarde dolara. Dolar je izgubio oko 30 posto na vrijednosti u odnosu na košaricu važnijih svjetskih valuta u periodu od 2002.-2004. godine i to zbog nižih kamatnih stopa i zabrinutosti investitora o sposobnosti SAD da financira ogroman deficit. Američka središnja banka je sredinom 2004. godine započela "kampanju" podizanja kamatne stope čime je uspjela donekle ublažiti pritiske na američki dolar. Kraj ove "kampanje" je vrlo blizu i sve je veći broj investitora koji se opet okreću ka deficitu. Zbog toga je za očekivati da će američki dolar uskoro u odnosu na euro pasti ispod 1,30, a do kraja godine i do 1,35, a nije za odbaciti niti predviđanje da će u periodu od dvije godine dolar oslabiti dodatnih desetak posto u odnosu na sadašnju razinu. Kamatne stope koje su dosad išle u prilog američkoj valuti uskoro to više neće biti. Kamatna stopa korigirana za inflaciju više ne predstavlja neku posebnu priliku za ulaganje, te se u odnosu na druge kamate značajno smanjuje i svaka naznaka o rastu cijena u SAD može dodatno smanjiti atraktivnost ulaganja u SAD, pa čak i ako FED nastavi s podizanjem kamate. Investitori se boje da kamatne stope neće uspjeti pratiti inflatorna očekivanja i tada će se pojaviti pravi problem za dolar. Više kamatne stope privlače investitore koji traže veće povrate na depozite, što u konačnici jača valutu. To je bio slučaj i za dolar u posljednje dvije, tri godine, kada su se potezi FED "znali" - inflacija je bila pod kontrlom, a američko gospodarstvo je snažno raslo. Prvi znakovi o sporijem rastu američkog gospodarstva i višoj inflaciji ostavljaju dolar vrlo ovisnim o kamatnim razlika, te na kraju vrlo ranjivim na svjeetskom deviznom tržištu.