Sada je sasvim sigurno da će stari tekst Zakona o obveznim odnosima, koji je u Hrvatskoj u primjeni od davne 1978. godine, doživjeti promjene u obliku novoga Zakona o obveznim odnosima, čije se donošenje, prema nekim optimističkim predviđanjima, očekuje prije ljetnih praznika. Predlagatelj novoga Zakona vodio je računa o proteku vremena, o međuvremenim civilizacijskim dosezima kruga europskih zemalja u koji je pozvana i Hrvatska, među koje spada zasigurno i apsolutna zaštita oštećenih i potreba da im se osigura potpuna naknada štete koju trpe. Vjerojatno će biti prigode govoriti i na ovome mjestu o značajnim novinama koje donosi novi Zakon o obveznim odnosima. Danas ćemo se zadržati samo na jednoj. I to bitnoj i revolucionarnoj. Revolucionarnoj zato što mijenja položaj osoba oštećenih u nezgodi, koje su pretrpjele ozljede ili smrt. Naravno, promjena je na bolje. O čemu se radi? Prema Prijedlogu Zakona o obveznim odnosima, članak 1103., "obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe". Kao što je poznato za ozljede ili smrt neke osobe oštećeni imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu, koju određuje sud, odnosno, ako se radi o naknadi u mirnom postupku, osiguratelji sukladno vladajućoj sudskoj praksi. Dosada su oštećeni do te pravične novčane naknade morali čekati godinama. Potpisnik ovih redaka imao je, nažalost, prigodu vidjeti predmete u kojima se takva naknada čeka dvadeset i više godina, uz potpunu pasivnost tuženog osiguratelja. Ta pasivnost mu je omogućavala odgađanje isplate naknade štete zbog ozljeda ili smrti bliske osobe, bez opasnosti da bi zbog toga plaćao nekakove zatezne kamate. Zašto? Jer se kamata plaćala tek od dana donošenja presude. Dakle, pasivnost tuženika i nedjelotvornost suda išli su na štetu oštećenoga. Radilo se o očitoj nepravdi prema oštećenim osobama. Gore citirani prijedlog nove odredbe ispravlja tu nepravdu: pasivnost, a i eventualna nedjelotvornost suda, ići će na štetu osiguratelja, jer će morati platiti zatezne kamate već od dana podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe! Naravno da je prijedlog takve odredbe unio nemir među osiguratelje povećan činjenicom da se još uvijek ne zna da li će se nova odredba primijeniti na sve nezavršene (tekuće) predmete ili samo na novootvorene. Ako bi se odredba primijenila na sve nezavršene - tekuće predmete, značilo bi to krah mnogih osiguratelja, jer bi zaračunate zatezne kamate bile trošak kojega bi vrlo teško pokrili pričuvama ili tekućom premijom. Iskreno, značilo bi to novu nepravdu, kažnjavanje onih koji su se ponašali u skladu sa zakonom kakav je bio na snazi do primjene novoga Zakona o obveznim odnosima. Zato je očekivati da će se ipak odredba primjenjivati samo na nove predmete odnosno zahtjeve.