Motor je srce automobila, a karoserija mu je duša. Duša zato jer je njezin oblik tj. dizajn najviše privuku duše onih koji imaju dovoljno novaca da si mogu izabrati baš auto koji im se najviše sviđa. Istraživanja pokazuju da je pored tehničkih riješenja, sigurnosti i drugih dobrih karakteristika nekog automobila, ipak za kupnju najpresudniji izgled. No, kada crtači i dizajneri stave novi model na crtaće daske i zaključe konačnu sliku, na inžinjerima stoji velik dio posla, a taj je kako tu strpati motor, unutrašnju opremu, itd, a da ne diraju u zamišljeni oblik, i postignu čim veću sigurnost. Naravno da se u tom poslu jave neki problemi, pa je suradnja dizajnera i inžinjera od presudne važnosti. Sigurno se na telefonskim linijama odvijaju razgovori tipa.: fuck you John, kamo misliš da ću ugurat tako veliku motorčinu u tako mali prednji kraj. Sorry Bill, malo ću ga produžiti da svi budemo zadovoljni! No, prije nego se pristupi izradi modela u prirodnoj veličini, zamišljeno vozilo se mjesecima vrti na kompjuteru gdje se simuliraju različite situacije i mogućnosti kompromisa. Danas karoserija više nije samo hrpa lima, nego ima odgovornu ulogu da štiti putnike i nosi kompletnu mehaniku. Nekada je kabina ležala na šasiji, na kojoj su bili učvšćeni kotači, motor i mjenjač, pa se takav auto praktički mogao voziti i bez karoserije koja se poslije samo vijcima pričvrstila na šasiju. Šasija je u početku izgledala kao veliko slovo "H", koje je imalo još jedan poprečni profil. Kasnije je to rađeno od limenih profila, pa danas još imamo vozećih automobila koje je posjeduju, kao napr. Renault 4. Današnje karoserije su sve samonoseće, tj. kako smo prije rekli,na njima su učvršćeni svi dijelovi donjeg postroja i mehanike. Mogli bi reći da ona sve te dijelove drži na okupu. Svi profili, sva ojačanja prostudirani su do maksimuma kako bi karoserija bila čim homogenija, ali i mekana na onim mjestima gdje to mora biti. Takva mjesta ili deformacijske zone služe da prilikom sudara upiju glavninu udarca i ne dozvole direktan udar i pomicanje u putničkom prostoru. Savršenstva još nema, jer onda nitko u automobilu ne bi pogibao, ali današnja vozila su već dostigla takav nivo da se i prilikom zabijanja u prepreku sa velikom brzinom kod smrskanog prednjeg kraja, vrata mogu normalno otvoriti. Kad je takav slučaj znači da putnički prostor nije deformiran. Iako je najprestižniji institut za ispitivanje sudara ustanovio pet zvjezdica kao maximum koji je teško dostići, napr. nova Renault Laguna bez problema je zadovoljila postavljene zahtjeve, a na dobrom su putu još neki novi modeli da se i oni uvrste u tu kategoriju. Sama izrada karoserije danas je, osim u Rolls Roycu i još nekim egzotičnim automobilima povjerena robotima. Iskre frcaju na sve strane kod sastavljanja limarskih dijelova, ali u serijskoj proizvodnji, ljudska ruka tu više neme što tražiti. Postignute su takve točnosti i brzina varenja, da Čovjek to jednostavno više ne može stići. U nekoliko minuta od bezličnih komada lima nastaje oblik automobila. Sve se to radi od kvalitetnog lima koji se nakon spajanja u oblik karoserije ide toćati u bazene sa specijalnom tekućinom koja ga dodatno štiti od hrđe. Tako se mirne duše već daje garancija na prohrđavanje i na dvanaest godina. Treba znati da se ona može ostvariti samo ako se auto povremeno kontrolira u ovlaštenom servisu, a eventualni karoserijski popravci izvode iskjučivo tvorničkim rezervnim dijelovima. Upravo je problem s hrđom i s velikom težinom karoserije nagnao konstruktore da potraže alternativne materijale od kojih bio se mogla napraviti karoserija. Normalno je da teži auto više troši, pa se danas, iako stidljivo, Audi uhvatio izrade aluminiskih karoserija kojima je opremio prestižni model A-8, ali i visokoserijski A-2. Kod prvoga se za cijenu ne pita, ali je ovaj manji, baš zbog skupe karoserije previše skup da bi mogao konkurirati braći u klasi. To je napravljeno i iz ekoloških razloga, jer se kompletna karoserija može reciklirati, ali kad se zna koliko treba zagaditi zrak da se proizvede količina aluminija dostatna za cijelu karoseriju, rezultat je nula. Kad bi neki mehaničar bio zločest, sigurno bi rekao da mu je drago jer će sad i autolimari morati kupovati specijalne alate, a ne samo mehaničari. Naime, razbijeni aluminijski auto ne može se popraviti klasičnim načinom, nego je njegov okvir, ustvari kavez napravljen od specijalnih Al profila, na koje se onda, specijalnim postupcima lijepe, opet Al ploče, koje predstavljaju blatobrane, kolone, krov, itd. Budućnost je sigurno u karoseriji od karbonskih vlakna, najjačeg i najneuništivijeg materijala kojeg danas koriste u Formuli 1, no, ostavimo našim unucima da razmišljaju o tome.