Našem čitatelju V.I. osiguratelj je odbio isplatiti naknadu štete na vozilu po polici kasko osiguranja.  Nezgoda se dogodila u kasnim večernjim satima, na obroncima Učke. U nezgodi je, kasnije se ispostavilo, nastala veća šteta. V. I. nezgodu nije prijavio policiji. Ujutro je, međutim, uredno prijavio štetu osiguratelju, ovaj je popisao oštećenja, usuglasio račun popravka sa servisom u koji je poslao V.I.-a na popravak. Međutim, kada je trebalo isplatiti naknadu štete, osiguratelj je odbio isplatu uz obrazloženje da  je, s obzirom na veliku štetu na vozilu, osiguranik bio dužan prijaviti nezgodu policiji i, ako oni nisu(brzo) došli na uviđaj, sam zatražiti da mu se izvadi krv i utvrdi stanje alkohola u krvi, jer da u uvjetima osiguranja stoji odredba da će osiguranik izgubiti pravo iz ugovora o kasko osiguranju „ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti „. Ovdje ne ulazimo u problem obveze prijave nastale nezgode policiji (u nezgodi je nastala materijalna šteta, nema ozlijeđenih), već se zadržavamo na ocjeni osiguratelja da nema njegove obveze isplate odštete, jer nije utvrđeno da li je osiguranik bio  ili nije bio pod utjecajem alkohola u trenutku nezgode. Obrazloženje za odbijanje isplate štete koje je osiguratelj dao osiguraniku  pravno ne stoji. Naime, u čl. 942. novoga Zakona o obveznim odnosima (isto je bilo i prije, v. čl. 918. staroga ZOO) piše: „ Ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza„. Prema tome, pošto se radi o kogentnoj odredbi ZOO, od koje ugovorne stranke ne mogu odstupiti,  znači da ni osiguratelj u uvjetima osiguranja ne može odrediti nešto drugo, i, recimo, predvidjeti gubitak prava iz ugovora o osiguranju ako prometna nezgoda nije prijavljena policiji ili ako osiguranik sam ne organizira kontrolu alkoholiziranosti. Ako to ne može odrediti u uvjetima osiguranja, onda je obrazloženje odbijenice neutemeljeno, jer se odbijanje isplate štete može temeljiti samo na odredbama ugovora o osiguranju. Kasko uvjeti mogu predvidjeti, kao što i predviđaju, da će osiguranik izgubiti pravo iz ugovora o osiguranju, ako je u vrijeme nesreće upravljao vozilom pod utjecajem alkohola  iznad ugovorene količine. Međutim, to što osiguranik nije zvao policiju i nije izvršio kontrolu alkoholiziranosti, samo po sebi nije razlogom odbijanja isplate osigurnine. Osiguratelj mora dokazati da postoji neki od razloga za isključenje njegove obveze iz ugovora o osiguranju. Ako misli da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola, mora to i dokazati. Osim činjenice da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola, potrebno je da postoji i uzročna veza između vožnje pod utjecajem alkohola i nastanka prometne nesreće, odnosno štete. Gore citirana odredba je u okviru nastojanja zakonodavca da se zaštiti pozicija slabije stranke ugovora o osiguranju, a to je svakako ugovaratelj osiguranja/osiguranik. Da nema takve odredbe, osiguratelji bi–a to, vidimo, i čine–sasvim neopravdano ograničavali svoju obvezu i na taj način denaturalizirali svrhu ugovora o osiguranju.