U prijevodu "Sretno Japan!". Većina nas će odmah pomisliti na najveću smotru svjetskog nogometa, no ovdje je riječ o sreći i znanju potrebnom Japanu da izađe iz gospodarske krize u kojoj se trenutno nalazi. Zamislite državu gdje su ulice čiste, gdje uzimanje droga stvara malo problema, gdje vlakovi voze točno po redu vožnje, gdje su ljudi lijepo odjeveni i mogu potrošiti novac na skupe stvari. U toj prosperitetnoj zemlji život je dug, porezi umjereni, a nezaposlenost relativno niska, a stanovnici su ljubazni, štedljivi i miroljubivi. Takva zemlje je Japan i za mnoge se doima kao raj na Zemlji. No, nije sve tako sjajno kao što možda izgleda jer Japan se nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi. Kako to? Najveći problem japanskog gospodarstva su banke koje su u velikim poteškoćama. Japan ih ima previše i usto su kronično slabe i pogođene lošim zajmovima. Vlada govori o ukupnom iznosu loših zajmova od oko 300 milijardi dolara (7% bruto društvenog proizvoda-BDP), dok većina investicijskih kuća smatra da je ta brojka puno veća. Na nesreću, ta potraživanja banaka ne mogu se jednostavno otpisati ili zamjeniti novim zajmovima jer Japan prolazi kroz teško razdoblje recesije (pad gospodarske aktvinosti) i deflacije (pad cijena). Zajmovni uzlet dogodio se u periodu od 1987-1990. U to doba jen je ojačao u odnosu na sve važnije svjetske valute, a Ministarstvo financija Japana je počelo provoditi ekspanzionističku monetarnu politiku koja je dovela do smanjivanja kamatnih stopa. Većina zajmova se koristila za kupnju nekretnina, a nekretnine su se koristile kao hipoteka za uzimanje novih zajmova. Vrijednost nekretnina u tom periodu nije se određivala tržišno (zakon ponude i potražnje), već se vrijednost pojedine nekretnine određivala birokratskim putem uz korištenje raznih indeksa i formula. Liberalizacijom tog tržišta došlo je do pada cijena nekretnina. Od 1991. godine do danas u šest najvećih japanskih gradova cijene su pale u prosjeku za 84%. Pored banaka problemi leže i u kompanijama kojima su banke davale zajmove. Postoji nekoliko kompanija koje su međunarodno konkurentne, no veliki dio posebice u maloprodaji, građevinarstvu i strojarstvu su u vrlo lošem stanju. Kako su cijene nekretnina pale tako je i imovina (aktiva) poduzeća drastično smanjena, a deflacija ih dodatno pritišće jer plaćaju robu koju su kupili na kredit a kojoj pada vrijednost iz godine u godinu. Naime, zbog deflacije cijene u prosjeku u Japanu padnu za 1% godišnje. Kompanijama i bankama koje su bile pred propašću vlada je uskočila s pomoći i s programima za restrukturiranje, ali na kraju se to pokazalo kao loše riješenje za koje je potrošeno oko 960 milijardi dolara prikupljenih od poreznih obveznika. Za potrošače je deflacija povoljnija jer cijene padaju, no s druge strane deflacija ne potiče potrošnju već potiče štednju budući da novac koji se ne potroši s vremenom više vrijedi. U proteklih deset godina na čelu Japana se izmjenilo 11 premijera, no niti jedan nije uspio riješiti probleme u ekonomiji. Manevarskog prostora je jako malo zbog činjenice da je japanski unutarnji dug oko 140% BDP-a, pa dodatno zaduživanje države ili smanjivanje poreza je praktički nemoguće. Također, kamatne stope na jen su 0,005% što ne ostavlja prostor za daljnje smanjivanje. Analitičari zagovaraju smanjivanje vrijednosti jena kako bi japanski izvoz bio konkurentniji u SAD-u i Europi, no kako Japan izvozi samo 10% svog BDP bila bi potrebna deprecijacija jena od preko 40% da bi se postigao željeni učinak. Također, agencije za dodjelu kreditnog rejtinga najavljuju daljnje smanjivanje rejtinga Japanu što će dodatno otežati uvjete za izlazak iz recesije i deflacije. Evo, ukratko, ovako izgleda slika gospodarstva Japana o kojem ćemo zasigurno puno slušati i o kojem ćemo puno govoriti tijekom lipnja mjeseca.