Prometnu nezgodu uzrokuju vozači. U pravilu kriv (odgovoran) je samo jedan. No, može se raditi i o obostranoj, jednakoj ili različitoj, krivnji (slučajevi suodgovornosti). Vozač koji nije kriv za štetu ima pravo izravnog zahtjeva za naknadu štete od osiguratelja kod kojega je štetnik osiguran od odgovornosti. To i nije problem kad su vozači suglasni oko činjenica vezanih uz nastanak prometne nezgode i štete. Krivi vozač bi trebao u roku od tri dana izvjestiti svog osiguratelja o nastaloj nezgodi i šteti, opisati činjenično stanje i izreći svoje mišljenje o svojoj odgovornosti. Problemi nastaju kad vozač - štetnik ili ne da izjavu svome osiguratelju ili pak iskrivljeno prikazuje činjenično stanje, često "zabranjujući" svome osiguratelju da isplati odštetu s njegove police. To se upravo dogodilo našem čitatelju I.N.-u. Osiguratelj, umjesto sa riješi štetu i plati odštetu, poziva se na to da njegov osiguranik nije "suglasan s isplatom štete s njegove police". Očigledno se radi o otezanju postupka naknade štete, što, izgleda, iako je teško reći zbog čega, odgovara i osiguratelju. Ugovor o osiguranju, točnije, uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti, problem rješavaju na potpuno jasan način. "Osiguranik je u obvezi prema svojim mogućnostima pomagati osiguratelju u rješavanju pitanja odgovornosti. Zato je dužan dati istinite i iscrpne podatke o tijeku nezgode i njenim okolnostima." Štoviše, prema uvjetima, osiguranik je dužan osiguratelju javiti i dostaviti mu sva pismena, i to bez odlaganja, ako je protiv njega postavljen odštetni zahtjev, podnijeta tužba, stavljen prijedlog za osiguranje dokaza i sl. Posebno pak, ako se vodi parnica, osiguranik je dužan vođenje parnice prepustiti osiguratelju. Osiguranik nema pravo odštetni zahtjev odbiti ni priznati (osim iznimno, o čemu malo niže). Ako osiguranik ne postupi na navedeni način, osiguratelj će imati pravo od njega tražiti naknadu štete koja mu je nastala neopravdanim ponašanjem vozača - osiguranika. Naravno, i osiguratelj ima obveza iz ugovora o osiguranju. On je dužan "podmiriti opravdane zahtjeve i voditi brigu o zaštiti osiguranika od neutemeljenih ili pretjeranih odštetnih zahtjeva". Ako osiguratelj povrijedi ovu obvezu, dužan je osiguraniku nadoknaditi štetu nastalu zbog takvog ponašanja. No, ostaje činjenica da je jedino osiguratelj ovlašten da u ime "osiguranika daje sve izjave koje su prema njegovom mišljenju potrebne zbog naknade štete ili zbog zaštite od neutemeljenih ili pretjeranih zahtjeva. Iz svega navedenoga proizlazi da je osiguranik rješavanje odštetnog zahtjeva oštećene osobe (u mirnom postupku i u parnici) obvezan prepustiti svome osiguratelju. A ovaj je ovlašten i dužan predmet riješiti, braneći i opravdane interese svoga osiguranika. Dakle, u primjeru našeg čitatelja I.N.-a, osiguratelj koji se pravda da mu osiguranik zabranjuje isplatu štete s njegove police, nije u pravu. Osiguranik nije ovlašten dati takvu zabranu. Rekli smo da osiguranik nije ovlašten ni priznati odštetni zahtjev oštećene osobe. Uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti predviđaju jednu iznimku: ako bi nepriznavanje odštetnog zahtjeva predstavljalo očiglednu nepravdu prema oštećenome, osiguranik je ovlašten priznati odštetni zahtjev (članak 4. stavak 4. Uvjeta). Kad će to biti slučaj, ovisi o okolnostima pojedine prometne nezgode.