Naša čitateljica B.N. kaže : " Željela bi sklopiti životno osiguranje, no nije mi u potpunosti jasno prema kojim kriterijima bih se trebala ravnati u moru osiguravajućih kuća koje se trenutno nalaze na tržištu." . Pitanje je vrlo važno, ali odgovor nije jednostavan. Doista, u ponudi osiguranja života, koju naši osiguratelji plasiraju putem medija, teško se snaći običnom gradjaninu.Tu samo djelomice mogu pomoći usporedne tabile premija i osiguranih svota koje povremeno izradjuju novnari na temelju podataka koje dobiju od osiguravajućih društava. Na odluku kod koga se osigurati svakako djeluje niz činitelja koje razuman čovjek mora uzeti u obzir. medju njima su : l) sigurnost uložene premije u njenoj štednoj komponenti. Zašto je ovaj kriterij na prvome mjestu ? Upravo zbog toga što, unatoč rigoroznoj državnoj kontroli sredstava osiguranja života ( odvojeni račun tih sredstava, kontrola ulaganja matematičke pričuve i sl. ), svaki osiguranik plaća premiju na svoj vlastiti rizik. Drugim riječima, država ne jamči za obveze osiguratelja životnih osiguranja, a ne postoji ni neki garantni fond iz kojega bi se osiguranik, u slučaju stečaja ili likvidacije ( za razliku od obveznog osiguranja motornih vozila ), mogao naplatiti. 2) korektnost osigutratelja u izvršavanju svojih obveza, pri čemu glas javnosti nije za zanemariti ; 3) uvjeti samog ugovora o osiguranju života. U te uvjete spadaju prvenstveno visina premije i visina osiguranih svota,zatim modaliteti plaćanja premije ( obroci, kamate na odgodjenu premiju,popusti za jednokratnu godišnju uplatu premije, troškovi obrade ugovora, vrijeme plaćanja premije potrebno da bi se mogao tražiti otkup osiguranja, uvjeti otkupa, tablice otkupnih vrijednosti i tomu slično ),4) vrijeme na koje se sklapa ugovor o osiguranju, 5) dodatni rizici uz osiguranje života ( na pr. uključenje teško bolesnih stanja, rodjenja u obitelji i sl. ), i 5) sudjelovanje u dobiti kod čega nije dovoljno vjerovati onome što vam agent osiguravajućeg društva kaže kod nagovaranja na sklapanje ugovora o osiguranju ( jer njegovo obećanje ili pak procjena osiguratelja istoga ne veže ). Potrebno je naime tražiti podatak o tome kako s odobravanjem dobiti ( jer o tome odlučuju tijela osiguravatelja ) stoji u praksi. Poučan je primjer ovogodišnji obračun dobiti. Neki naši razvikani osiguratelji odobrili su osiguranicima sramotnih l,4 % učešća u dobiti. Iz iznesenoga je vidljivo da odluka s kim sklopiti osiguranje života na deset, dvadeset, trideset godina i nije baš laka. Svakako, motiv odluke ne bi smjela biti samo visina premije, jer najjeftiniji osiguratelj ne znači i najbolji osiguratelj. Uostalom, za iznos premije koji namjeravamo uložiti vrijedi truda usporediti ono što je usporedivo u ponudama desetak osiguravajućih društava, koliko ih trenutno u Hrvatskoj obavlja poslove osiguranja života.