Danas završavamo mini serijal o tekućinama koje motoru i ostalim dijelovima automobila, ali i vozaču, život znače. Iako smo se u prošlim nastavcima široko raspisali o ulju motora i ulju za kočnice, ni ostale tekućine bez kojih sklop vozač - automobil, ne bi mogao funkcionirati, ili bi to bilo vrlo teško, nisu zanemarive. Kontrole su, uglavnom jednostavne i svode se na odvijanje čepova i preglede nivoa, no ulje mjenjača će, na primjer, običan vozač teško kontrolirati, jer je prilaz njegovom kontrolnom čepu, uglavnom s donje strane vozila, pa je za taj posao potreban kanal, ili ležanje ispod auta i ključ za kontrolu. To ulje se nekad moralo redovito mijenjati svakih dvadeset tisuća kilometara, jer je nakon toga gubilo svojstva. Razvojem kemije, koja je ponudila kvalitetnija ulja, ali i materijala elemenata u mjenjaču, vijek zamjene se produžio pet puta, a neke tvornice automobila, zamjenu ni ne spominju. Dapače, dokazalo se da novo ulje, ukoliko staro nije onečišćeno metalnom strugotinom, zbog nekog kvara mjenjača, više škodi nego koristi. To ne treba baš doslovno shvatiti, pa zabraniti mehaničaru da izvrši zamjenu, ako on smatra da je to potrebno. O čemu se radi? U svakom ulju za mjenjače je prisutan i neki postotak kiseline, koja je potrebna da veže molekule ulja. No, ta se prisutnost mjeri u postocima gdje je nula na prvom mjestu, pa se pravi postoci kriju tek iza zareza. Bilo kako bilo, testiranja su pokazala da se ta kiselina veža za metalne dijelove i tako ih "oštećuje" za već navedeni iznos i tu staje. Prisutnost kiseline u novom ulju, ponovo čini isto, pa je to bio dovoljan razlog za tu teoriju. Ali, bez brige, i kad bi ulje u mjenjaču mijenjali svakih deset tisuća, niti bi to osjetili po radu mjenjača, niti bi se on zato pokvario. Ako vršite kontrolu bez kanala, morate znati da auto mora biti u ravnom položaju, jer ako ga podignete na stranu, nivo neće biti realan, pa ćete ili misliti da ga ima previše ili ćete ga zbog toga što će sliti u jednu stranu mjenjača, doliti previše, pa će vam ga kasnije izbaciti na manžete mjenjača zbog prevelike količine. Neki će uzalud tražiti kontrolni čep, koji, ujedno služi i za dolijevanje ulja, jer ga neki mjenjači ni nemaju. Kod takvih, kontrola i dolijevanje vrši se tako da se odvije kilometar sajla i na njoj kontrolira količina, a kroz njezin otvor, dolijevanje. Brzinska kontrola može se učiniti pregledom propuštanja mjenjača, tj. prisutnošću masnoće na njegovom kućištu. Ako od zadnje kontrole nema pojava masnoća, sigurno je količina dovoljna, jer se ulje mjenjača ne troši. Novija vozila, uglavnom imaju servo volane, što znači da vaše okretanje volana u kabini, pomaže hidraulični sistem, pomoću tlaka ulja. To ulje nalazi se u posudici smještenoj u prostoru motora, na kojoj su oznake min i max. Već i manji nedostatak ulja, uzrokovat će pojačan zvuk hidrauličnog sistema, ili jako zujanje prilikom punog okreta volana u lijevu ili desnu stranu. Češće dolijevanje ulja znak je propuštanja neke spojne cijevi ili većeg kvara u upravljačkoj letvi volana. Takvi kvarovi nisu jeftini i što ih se prije otkloni, manje koštaju. Ako se vaš volan vrti s dva prsta, a ne možete pronaći posudicu ulja, bit će da imate električni servo, što bi značilo da oko njega nema nikakvog održavanja ni kontrole jer radi na struju. Ono čemu vozači ne pridaju veliko značenje je tekućina za pranje stakla. Nekada davno u posudici je bila samo voda, što je i danas bolje nego ništa, ali uz širok izbor i prihvatljive cijene tekućina za pranje, zaista se ne isplati imati praznu posudicu. One imaju takvu kemiju da skidaju masnoću sa stakla i razne leteće nametnike, a zimi ne dozvoljavaju smrzavanje. Ako se podsjetimo da u Rijeci i okolici često padne prljava kiša, pa u posudi nemate tekućine, a uz to su vam i metlice brisača istrošene, na staklu ćete dobiti jednu lijepu kašu, kroz koju nećete ništa vidjeti. U prodaji su uglavnom tekućine koje treba razrijediti s vodom, pa ako to zaboravimo, opet neće biti dobro jer će pjena biti toliko jaka da će vam i smetati. Zavisno od kvalitete, i stanja laka na vašem automobilu, tako nerazrjeđena, može negativno djelovati na boju i oštetiti je. O kontroli vode u sistemu ili tekućine za hlađenje, bilo je već dosta pisanja, pa nećemo ponavljati, ali podsjetimo da je akumulator vašeg automobila, zimi naporno radio, pa je vjerojatno "popio" kiseline do ispod zadanog nivoa. Ako znamo da nam dolaze topla vremena, kad će i isparavanja biti veća, onda je sigurno da će nivo još više pasti. Spriječimo takav razvoj događaja i dolijmo u akumulator destilirane vode nekoliko milimetara iznad ćelija. On će duže trajati i nećete imati problema oko paljenja! Kad ste riješili sve tekućine u automobilu, možete i sebe počastiti, ali ne zaboravite da i autu, i čovjeku, previše nije dobro!