Loko vožnjom u pravilu se smatra korištenje privatnim vozilom za službene svrhe samo za potrebe lokalne uporabe, za udaljenosti koje su, u pravilu, manje od 30 km od mjesta sjedišta poslodavca. Isto je porezno priznati trošak do visine 2 kn po prijeđenom kilometru. Međutim, nije sve tako jednostavno. Porezni propisi imaju toliko malo konkretnih informacija o loko vožnji da je ista postala predmet različitih teorija i tumačenja.

U praksi se većina poduzetnika vodi pravilom od 30 km, iako to uopće nije definicija koja proizlazi iz propisa. Naime, 30 km relevantno je samo za obračun dnevnice i utvrđivanje prava radnika na isplatu dnevnice i isto nema veze s loko vožnjom. Mišljenje koje prevladava je da se radi o loko vožnji kada se radnik koristi osobnim vozilom u gradu (maksimalno jedinici lokalne samouprave), dok je o službenom putu riječ kada se radnik koristi privatnim vozilom iz mjesta u mjesto, iz grada u grad i sl. No, nije li to glupost, dobijete porezno priznate 2 kn/km u svakom slučaju, čemu komplikacije? Teoretski, a porezni propisi nisu protiv toga, loko vožnja može biti i na udaljenosti većoj od 30 km ako je takvo korištenje privatnim vozilom dio svakodnevnog obavljanja poslova. Sve ovisi od odluke poslodavca, no velika većina ne želi riskirati i ostaviti se na milost i nemilost porezne uprave koja često od “drveta ne vidi šumu”, pa lako može tako nastale troškove osporiti zbog nekog banalnog formalnog razloga.

Također, loko vožnju ne treba zamijeniti za troškove prijevoza na posao i s posla pa istu isplaćivati 2 kn/km osobama koje dolaze osobnim vozilom na posao – takav trošak tretira se kao plaća u naravi. No, može se radnicima isplaćivati prijevoz na posao, a zatim i loko vožnja u istoj zoni javnog prijevoza ako priroda posla zahtijeva da koriste osobno vozilo za obavljanje pojedinih radnih zadataka.

Porezna uprava je još u 2005. godini donijela Uputu o evidenciji pri korištenju prijevoznih sredstava za loko vožnju i ista navodi da evidencija mora sadržavati ime/naziv i adresu poslodavca odnosno isplatitelja primitka, nadnevak obračuna i obračun te svotu primitka za isplatu i potpis ovlaštene osobe, nadnevak i vrijeme korištenja automobilom, broj prijeđenih kilometara i nazive prijeđenih lokacija, podatke o automobilu (marka i registarska oznaka automobila), izvješće o radu. U evidenciju se obvezno unosi i početno i završno stanje brojila – kilometar/sat automobila, i to: dnevno za prijeđene lokacije u službene svrhe te ukupno na početku i na kraju obračunskog razdoblja. Loko vožnja se može isplaćivati na mjesečnoj pa i na dnevnoj bazi.