Naša čitateljica C. L., pored lošeg vremena, kaže, imala je i tu « sreću» da joj je iz hotelske sobe jednog našeg hotela u M., u kojemu je odsjela za vrijeme godišnjeg odmora, ukraden dio prtljage, a među vrednijim stvarima i digitalni fotoaparat, mobitel, prijenosni kompjutor, i to dok je s društvom bila na večeri u hotelskom restoranu. Naravno, po otkriću krađe događaj je prijavila hotelskom osoblju, a ovi policiji. Sačinjen je zapisnik i od nje su uzeli izjavu. Tražila je od hotelske uprave da joj nadoknade vrijednost ukradenih stvari, odnosno, da joj pri napuštanju hotela dio vrijednosti uračunaju u cijenu hotela. Uprava je to odbila i umjesto isplate dali su joj potvrdu o prijavi krađe i uputili je na osiguratelja kod kojega, navodno, hotel ima osiguranje gostiju, pa i njihovih stvari od rizika krađe. Javila se tom osiguratelju i dobila odgovor da za sada štetu ne mogu isplatiti, jer još prikupljaju potrebnu dokumentaciju. Što joj je dalje činiti? Može li tužiti osiguratelja ili mora tužiti hotelsko poduzeće? Slučaj C. L., nažalost, nije rijetkost ni kod nas ni u svijetu. Putnik, gost, izložen je riziku krađe i nestanka stvari iz soba u kojima je smješten. On se u pravilu nalazi u stranoj sredini. Suvremeni zakonodavci su stoga zaštitili interes gosta–putnika propisavši odgovornost ugostitelja, među koje se svrstava i hotelsko poduzeće, za nestanak odnosno krađu putnikovih stvari. Tako je uradio i naš Zakon o obveznim odnosima. U čl. 737. regulirao je dvije situacije: a) propisao je odgovornost ugostitelja za stvari koje su gosti donijeli u sobu odnosno prostorije ugostitelja, ali ih nisu posebno predali ugostitelju na čuvanje. Odgovornost ugostitelja ograničena je do 10.000 kuna. U ovom slučaju odgovornost ugostitelja se pretpostavlja, a isključena je samo ako je do nestanka stvari došlo u okolnostima koje ugostitelj nije mogao izbjeći ili otkloniti ili je sam gost svojim ponašanjem uzrokovao nestanka odnosno krađu stvari: b) uredio je odgovornost ugostitelja za stvari koje mu je gost predao na čuvanje. U ovom slučaju odgovornost ugostitelja je neograničena, ako je do krađe stvari došlo zbog krivnje ugostitelja ili osobe za koju on odgovara. Na slučaj naše čitateljice primjenjuje se slučaj a). Dakle, odgovornost hotela postoji i ograničena je do iznosa od 10.000 kuna. Što se pak tiče osiguranja gostiju, uobičajeno je, pa i kod nas, da hoteli osiguravaju svoju odgovornost za slučaj štete gostu. Ta odgovornost u pravilu obuhvaća i odgovornost za nestanak–krađu stvari za koju odgovara hotel. Ako doista postoji polica osiguranja od odgovornosti, naša čitateljica se može odlučiti tražiti naknadu štete i izravno od osiguratelja kod kojega je hotelsko poduzeće osiguralo svoju odgovornost. Naravno, može utužiti samo hotelsko poduzeće, ili samo osiguratelja ili pak obojicu istovremeno. Prije tužbe svakako treba pričekati konačno stajalište osiguratelja, jer mu je zasigurno potrebno izvjesno vrijeme da prikupi dokumentaciju potrebnu kako bi se utvrdilo da li je do krađe doista došlo i da li su doista ukradene stvari za koje oštećena tvrdi da su ukradene. Krivnju hotelskog poduzeća ne treba dokazivati, jer se ona, kao što smo rekli, pretpostavlja.