Ovih dana možemo čitati o stanju sigurnosti cestovnog prometa u našoj Državi i, nažalost, samo konstatirati da se stanje u odnosu na prethodne godine nije bitnije promijenilo. Naprotiv, broj prometnih nesreća u 2002. g. u odnosu na prethodnu godinu povećao se za 5,7% (s 81.911 na 86.611) ili za 4.700 prometnih nesreća. Povećao se i ukupan broj nesreća s nastradalim osobama za 9,0%! Broj ozlijeđenih veći je za 8,3%. Jedina svijetla točka jeste smanjenje broja poginulih za 20 osoba ili 3,1% (ali još uvijek je 627 poginulih, što nas po broju poginulih na broj stanovnika svrstava u sam vrh europske ljestvice). Početak ove godine, ako je suditi po dnevnim izvješćima medija, obećava ubrzavanje trenda rasta broja prometnih nesreća. Te brojke svakako same za sebe potvrđuju da je Nacionalni program sigurnosti, kojega je 22. ožujka 2001. g. Zaključkom donijela Vlada Republike Hrvatske za razdoblje 2001. g. - 2005. g., doživio potpuni neuspjeh. Jesu li i koliko tomu doprinijeli osiguratelji? Naime, da podsjetimo, financiranje vrlo ambiciozno postavljenog programa trebalo je osigurati izdvajanjem 40% od sredstava prikupljenih od neplaćenih kazni za prekršaje u prometu, izdvajanjem 1% od naplaćene premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, te doprinosom Centra za vozila Hrvatske i HAK-a iz naknade za tehničke preglede vozila. U srpnju 2001. g. osiguratelji su svečano s Ministarstvom unutarnjih poslova potpisali Sporazum o izdvajanju 1% iz naplaćene premije osiguranja autoodgovornosti i to na godinu dana. No, kako se sporazumi pišu samo za naivne to su neki vještiji izbjegavali platiti ugovoreni postotak izdvajanja, zbog čeka su ostali osiguratelji u srpnju 2002. g., istina, potpisali novi jednogodišnji sporazum, uz konstataciju da će po njemu uplate izvršiti tek kad se konstatira da su disciplinirani oni koji su dotada bili nedisciplinirani. Kako to nije uspjelo, Sporazum za 2001/2002. g., po kojemu je trebalo platiti 15.500.000 kuna, ostvaren je s 9.607.060 kuna. Iz najnovijeg izvješća Radne skupine za provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, s 31.12.2002. g. svoje obveze u cijelosti izvršila su četiri od četrnaest osiguratelja (Croatia, Helios, Sunce i Uniqua). Zar onda čudi "… uporno odbijanje očitovanja osiguravajućih kuća kojima je, početkom ove, 2003. g., putem njihove krovne udruge, Hrvatskog ureda za osiguranje, poslan tekst aneksa (novog, prim. M.Ć.) Sporazuma o sufinanciranju Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa i na koji se do ožujka nitko nije očitovao…". Neće se ni očitovati dokle god pravila ne budu jednaka za sve. A neki, izgleda, doista mogu sve, a neki ništa. I, gle vraga, Radna skupina, umjesto da predloži mjere kojima bi se insistiralo na izvršenju preuzetih obveza, "vrlo mudro" zaključuje da "Jedan od mnogih izlaza iz ovakve situacije, bile bi izmjene i dopune Nacionalnog programa koje bi Vlada RH trebala razmotriti, a kretale bi se u smjeru financiranja nacionalnog programa isključivo iz proračuna RH i sredstvima Centra za vozila Hrvatske i Hrvatskog autokluba…". Dakle, bez osiguratelja! Reakcija pravne države doista je mlitava i iznenađujuća. A to je upravo ono što su nedisciplinirani, da ne upotrijebimo grublju riječ, i priželjkivali. Kao da preventiva nije prvenstveno njima u korist. I kao da onih 1% od ili na premiju nisu uplatili sami vozači.