Sve je započelo u SAD-u krizom na tržištu sekundarnih (nižerazrednih) hip-otekarnih kredita. U poč-etku se nije računalo na činjenicu da je veliki broj najvećih svjetskih banaka duboko zaglibio u takve financijske izvedenice. Nekoliko mjeseci kasnije gotovo sve značajnije investicijske banke su najavile gubitke proizašle iz ulaganja u takve vrijednosne papire. Tada su na scenu stupile središnje banke država G7 kojima u trenutku kada su cijene energenata na povijesnom vrhuncu, ne treba dodatni problemi s likvidnosti financijskog tržišta. Američki FED, Europska središnja banka, Švicarska središnja banka, Središnja banka Kanade i Središnja banka Velike Britanije poslale su signal financijskom tržištu da su upoznate s problemima likvidnosti s kojima su suočene banke, te da su spremne djelovati u tom smislu. Gotovo je sigurno da će rast svjetskog gospodarstva iduće godine usporiti, prvenstveno zbog usporavanja ekonomske aktivnosti u SAD-u. Međunarodni monetarni fond smanjio je svoje prvotne procijene rasta za 2008. godinu sa 5,2 na 4,8 posto. Ekonomisti su duže vrijeme upozoravali na činjenicu da jeftini krediti sve više napuhuju kreditni balon koji je na kraju i pukao u SAD-u. Sada se pojavio problem da su banke postale restriktivnije u pogledu odobravanja kredita, te da samo prvoklasni dužnici uspijevaju dobiti kredit. Zbog toga najviše pate nešto lošiji dužnici, a kreditne restrikcije utječu na usporavanje gospodarskog rasta. Procijenjuje se da su banke do sada zbog krize na financijskom tržištu otpisale oko 50 milijardi dolara imovine, a analitičari procijenjuju da to još nije kraj, odnosno da je još dosta milijardi na putu za otpis. To ostavlja manje novaca kompanijama koje žele graditi tvornice ili potrošačima koji žele, recimo, renovirati svoje stanove. Zbog toga su vodeće središnje banke nedavno reagirale s nadom da će vratiti poljuljano povjerenje između zajmodavaca i zajmoprimaca. Analitičari napominju da problem nije u visokim kamatama, već da je problem u nepovjerenju poslovnih banaka. Iz Hrvatske narodne banke su također učestalo upozoravali na činjenicu da "kreditni bum" u Hrvatskoj nije održiv na duži rok. U tom smislu HNB je postepeno uvodila sve restriktivnije mjere monetarne politike s ciljem da se uspori kreditna ekspanzija, koja se većinom financira iz inozemnih sredstava, a manjim dijelom iz domaćih rezervi (štednje). Hrvatska narodna banka je ograničila rast plasmana poslovnim bankama na 12 posto godišnje, a za svako prekoračenja plasmana banke moraju upisati blagajničke zapise na godinu dana.