Prije svega treba naglasiti da je pojava krvi u stolici simptom kojeg treba ozbiljno shvatiti i bez odgode javiti se svom liječniku.
Osnovna podjela krvarenja u probavnom sustavu koja se manifestira kao krv u stolici je ono krvarenje koje se vidi i koje se ne vidi.
Okultno krvarenje u stolici je ono krvarenje koje se ne vidi prostim okom, već se može utvrditi laboratorijskim testovima (uzima se tri dana stolica koje se testira).
Indikacija za ovu dijagnostičku metodu je prvenstveno kod anemija kod koje je smanjen broj eritrocita i smanjenje razine željeza.
Isto tako, ako postoji sumnja na bolesti crijeva, ova metoda se primjenjuje rutinski.
Kod vidljivog prisustva krvi u stolici, prvo treba pregledom utvrditi prirodu krvarenja. Naime, poznato je da se gledajući boju krvi u stolici može općenito reći u kom dijelu probavnog sustava se odvija krvarenje. Opće pravilo je da što je krv u stolici svijetlija, to je izvor krvarenja bliža anusu (čmaru). Svijetla krv koja se nalazi na vrhu stolice i koja nije pomiješana sa stolicom uglavnom je rezultat krvarenja hemeroida. Svijetla krv pomiješana sa stolicom govori da je krvarenje u završnom dijelu debelog crijeva. Tamno crvena krv pomiješana sa stolicom je znak da je krvarenje u gornjem dijelu debelog crijeva.
Kada je stolica crna (kao talog kave) i ima izrazito neugodan i izražen smrad, onda se radi o krvarenju iz gornjih dijelova probavnog sustava (želudac, tanko crijevo, ponekad i iz jednjaka). Takvo krvarenje se naziva melena.
Sve ove znakove treba ozbiljno shvatiti i odmah poduzeti sve da bi se utvrdila prava dijagnoza, a nakon toga i adekvatno liječenje.
Poznate metode su digitorektalni pregled, kolonoskopija, irigografija, gastroskopija, ultrazvuk abdomena, CT i MR.
U zadnje vrijeme zbog suvremenog pristupa koji je znatno ugodniji za pacijenta, među prvim dijagnostičkim metodama je kolonoskopija i gastroskopija. Tom metodom, zahvaljujući elastičnoj cijevi (fiberglas) koja na vrhu ima ugrađenu kameru i instrumente, može se direktno promatrati patološke promjene u crijevima ili želucu i dvanaestiku. Isto tako, mogu se u istom aktu uzeti uzorci tkiva koji se šalju na histopatološko ispitivanje koje onda omogućava utvrđivanje adekvatne dijagnoze.
U kombinaciji s ostalim dijagnostičkim metodama dolazimo do zaključka koja je terapija najbolja za pacijenta.
Na kraju, još jedanput naglašavamo važnost ozbiljnog shvaćanja pojave krvi u stolici, jer pravovremenom intervencijom možemo čovjeku spasiti život i kvalitetu života.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
