Vozači se vesele trčeći od jednoga do drugoga "cvijeta" opijeni nektarom novosti i benefita, koje do tada nisu poznavali. Rijetki su zabrinuti i pitaju se "...do kada će to trajati?"
Konačno smo dočekali i to: tržište obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u Hrvatskoj se probudilo i - proradilo. Liberalizacija i deregulacija, koje su trebale stupiti na snagu 1.1. 2008. g. daju svoje prve rezultate: novi proizvodi, različiti uvjeti osiguranja, različite cijene, vrlo velike pogodnosti, aktiviranje zastupnika osiguranja, osjećaj vozača da je osiguratelju stalo baš do njega, uvjerenje da se cijeni njegova „neškodljivost“ u prometu...
Konačna pojedinačna premija koju nude osiguratelji pojedinom osiguraniku gotovo je 50% niža od one koju su tražili u isto vrijeme prošle godine. Ako se tome dodaju i razni benefiti (povlastice, ovaj put - za nadati se - ne ispod nego na stolu) gotovo da vam se osiguranje autoodgovornosti daje - besplatno! Tržište „livada tisuću cvjetova„.
Vozači se vesele trčeći od jednoga do drugoga „cvijeta“opijeni nektarom novosti i benefita, koje do tada nisu poznavali. Rijetki su zabrinuti i pitaju se, kao što se pita i naš čitatelj K. Ž., koji očito radi u nekom osiguravajućem društvu, i iz čijih pitanja proviruje nostalgija za prošlim vremenima: „...do kada će to trajati?; radi li se o stvarnosti (konkurencija osiguratelja) ili o fatamorgani (damping premijama)?; kako se snaći, kako proučiti ugovorne uvjete od 15 do 30 stranica, koji se nude vozačima u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju?; nema više ni standardnih (uzorak) uvjeta....; tko je kontrolirao ove sadašnje?; što stoji iza šaroliko umotanih „paketa“ zvučnih naziva?; ne slijedi li nam grubo otrežnjenje?...”
Odgovor(e) zasada nudi samo nadzornik - HANFA, a on glasi, po prilici: sve je O.K.; to što se zbiva i očekivali smo; ništa nije alarmantno; ne prijeti nam grčki sindrom; naši osiguratelji su solidni i kapitalno dobro „potkoženi“; sve držimo pod kontrolom.“
Nema razloga ne vjerovati mu. Bar do kraja ove godine. A onda će se vidjeti koliko je ovako shvaćena liberalizacija naštetila sustavu osiguranja u cjelini (pad ukupne premije osiguranja automobilske odgovornosti vuče za sobom i pad ukupne premije svih osiguranja, što znači negativno kretanje u djelatnosti osiguranja, manje investicija, manje uposlenih, manji prihod Države...), a koliko je to uvod u uobičajeno i poželjno stanje korektne slobodne utakmice između osiguratelja, koja će biti nadopunjenja kriterijem kvalitete servisa onima za koje je i propisano obvezno osiguranje, dakle, oštećenima u prometu. Dobro. Jednom se moralo početi. Makar i sa zakašnjenjem od pet godina.
Dobro je to da su osiguratelji konkurenciju (i liberalizaciju) započeli s visoke razine dostatnosti premije za plaćanje svojih obveza: i eventualno smanjenje premije od 20%, prema ocjeni aktuara, ne ugrožava normalno poslovanje osiguratelja (što uključuje i solidnu zaradu na toj vrsti osiguranja), jer istovremeno pada i broj i iznosi isplaćenih šteta u osiguranju od automobilske odgovornosti (bolja, novija i sigurnija vozila, bolje auto/ceste, manje kilometara zbog - htjeli ne htjeli priznati - manje vožnje i veće cijene goriva). Pravi računi će se, dakle, praviti krajem ove godine. Do tada, uživajmo u neočekivanom osigurateljnom proljeću.
