Neki autori navode da potreba za operativnim zahvatom kralježnice postoji u samo 10 do 15% slučajeva
U prvom članku o križobolji posvetili smo pozornost osnovnim mehanizmima funkcije i građe kralježnice. U današnje vrijeme uz sve vrste informiranja istovremeno vrlo mali broj ljudi poznaje osnove funkcije i građe bilo kojeg sustava u organizmu. Postavlja se pitanje kako je moguće nešto prevenirati i liječiti ako ne znamo osnovne principe rada sustava.
Zato preporučujem svima da se upoznaju s osnovama rada sustava kako bi mu mogli što je više moguće pomoći. Tu još naglašavam činjenicu da, bez zajedničkog rada stručnjaka i nas samih, rezultate koje tražimo bit će teško postići.
Kada govorimo o načinu liječenja problema s kralježnicom onda treba naglasiti, da, kao i kod drugih sustava, postoje dva načina djelovanja, a to je konzervativni i kirurški. Ovisno o razini problema, kod svakog pacijenta se kombiniraju ove dvije metode.
Konzervativni dio se sastoji uglavnom od vježbi za kralježnicu, masiranja, uporabe aparata s kojima postižemo pozitivne rezultate (laserska terapija, terapija ultrazvukom, magnetna terapija te terapija biorezonancom). Tu još pripadaju i kiropraktični zahvati, metode trakcije (razvlačenje kralježnice) da bi se smanjili pritisci na leđnu moždinu. Sve više se koriste metode koje smanjuju bol. Ima još dosta novih metoda s kojima pokušavamo riješiti problem s vratom i križima. Ima autora koji navode da potreba za operativnim zahvatom kralježnice postoji u samo 10 do 15% slučajeva. Imamo i drugačija mišljenja koja preferiraju operativne metode.
Moj stav je da se u početku nastanka problema funkcije kralježnice primjene maksimalno moguće konzervativne metode, a da u slučaju neuspjeha koristimo kirurške metode. Jasno, ovo je generalna preporuka, a odluku koja će se metoda koristiti ili kombinirati može donijeti samo visoko kvalificirani stručnjak i tu metodu primjenjivati nakon kvalitetnog informiranja pacijenta sa svim elementima rizika i koristi. Isto tako, treba motivirati pacijenta da nakon operativnog zahvata nastavi s rehabilitacijom. Bez toga i rezultati liječenja će biti slabiji. Pacijentima preporučujem da se kvalitetnije informiraju o vrsti i načinu liječenja kralježnice. Kao i u drugim bolestima, pravo na drugo mišljenje treba maksimalno iskoristiti. Što se tiče osobnog vježbanja, preporučujem da samostalno ne radimo ništa jer možemo i pogoršati stanje. Uvijek se treba konzultirati sa stručnjacima koje vježbe treba raditi i kako ih treba raditi. Posebno naglašavam jedan učestali problem. Pacijenta se uputi na fizikalnu terapiju. Nakon terapije pacijent se vraća kući i ako ne nastavi kontinuirano sa zadanim vježbama, problemi se ponavljaju i to u pravilu pojačani. Podsjećam još jednom da je najbolja terapija prevencija. Za to nam ne trebaju novci niti posebno vrijeme, već samo dobra motivacija i jasna odluka.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
