Kad je u pitanju veća osigurana svota, uobičajeno je da se osiguranik šalje na liječnički pregled radi utvrđivanja zdravstvenog stanja
„Pomorac sam i povremeno plovim na stranim brodovima. Želio bih se životno osigurati kod jednog našeg osiguratelja na rok od dvadeset godina, na malo veći iznos, tako da mi to bude i mirovina kad više ne budem plovio. U razgovoru s agentom tog osiguratelja rečeno mi je da prije zaključenja ugovora moram na detaljan pregled kod liječnika. Zašto je to potrebno, kod kojega liječnika i tko plaća trošak toga pregleda?“
Razmišljanje našeg čitatelja Z.I. vrlo je pohvalno, s obzirom da bi želio svoje životno osiguranje, koje će plaćati dvadeset godina, kasnije pretvoriti u (dopunsku) mirovinu. Naravno, radi se o vrlo važnom poslu, kako za njega, tako i za osiguratelja s kojim želi sklopiti ugovor o osiguranju života. Upravo stoga, pravo je osiguratelja da se upozna s rizikom kojega preuzima. U tu svrhu ovlašten je utvrđivati zdravstveno stanje budućeg osiguranika, kako bi bio siguran da se radi o normalnom riziku, odnosno, ako to nije slučaj, da odredi adekvatnu premiju za povećani rizik.
Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, koje su prinudnog značaja, ugovaratelj osiguranja/osiguranik obvezan je prije sklapanja ugovora o osiguranju života dati osiguratelju sve informacije vezane za svoje zdravstveno stanje. Te informacije moraju biti točne i potpune. One se, u pravilu, daju na formularu osiguratelja koji se zove ponuda osiguranja i koju budući ugovaratelj/osiguranik potpisuje.
No, to nipošto ne znači da osiguratelj ne može i sam pristupiti prikupljanju određenih informacija o zdravstvenom stanju budućeg osiguranika. Kad je u pitanju veća osigurana svota (kolokvijalno se kaže veliki život), uobičajeno je da se osiguranik šalje na liječnički pregled radi utvrđivanja zdravstvenog stanja.
To se obično ne radi kod manjih, svakodnevnih životnih osiguranja (mali život). Granicu iznad koje se osiguranika šalje na liječnički pregled samostalno određuje svaki osiguratelj i ona nije propisana nikakvim zakonom.
Kod kojega liječnika će se obaviti pregled, stvar je dogovora s osigurateljem. Obično osiguratelji imaju svoje liječnike, kojima vjeruju, ali može se dogovoriti i pregled kod nekog drugog liječnika odnosno zdravstvene ustanove, koja je u mogućnosti izvršiti zatražene pretrage. Informaciju o tome svakako će dati osiguratelj.
Kad je pak u pitanju plaćanje troška takvoga pregleda, pregled plaća osiguratelj koji vas i šalje na pregled. Osiguratelj je dužan strogo čuvati dobivene podatke kao medicinsku tajnu i apsolutno mu je zabranjeno njihovo daljnje distribuiranje ili korištenje izvan svrhe za koju su prikupljeni, a to je sklapanje ugovora o životnom osiguranju.
