U posljednje vrijeme svjedoci smo sve veće napetosti na relaciji Iran i ostatak svijeta, čitaj prvenstveno SAD. U tom svijetlu dosta analiza se okreće tematici cijene nafte i njenog utjecaja na devizno tržište. U pravilu s povećanjem napetosti i rastom cijene nafte najviše bi trebali profitirati ulagači u švicarski franak i norvešku krunu, a najviše bi trebali "nastradati" ulagači u dolar. To je pojednostavljena slika mogućeg razvoja situacije. Malo složeniji prikaz bi trebao uzeti u obzir i ostale čimbenike na koje bi rast cijene nafte imao utjecaja, tu se prvenstveno misli na: ekonomski rast, politiku kamatnih stopa središnjih banaka, trgovinske bilance, tokove kapitala. Gospodarski rast bi najviše trpio zbog više cijene glavnog energenta - nafte. Analize su pokazale da bi rast cijene nafte od 10 posto smanjio ukupni bruto društveni proizvod SAD (godišnje) za 0,3 posto, dok bi taj utjecaj na eurozonu bio znatno niži - 0,1 posto. Od porasta cijene nafte od razvijenijih zemalja korist bi imala Norveška kao jedna od značajnijih izvoznica crnog zlata. Viša cijena nafte bi indirektno utjecala i na jačanje inflatornog pritiska. Inflacija je jedan od nekoliko važnijih čimbenika kojeg prate središnje banke kada donose odluku o kamatnim stopama. Većina analitičara smatra da kod situacije rasta potrošačkih cijena usljed viših cijena energenata većina središnjih banaka prati i gospodarski rast. Drugim riječima vjerojatno ne bi došlo do rasta kamatnih stopa zbog viših cijena energenata jer bi u isto vrijeme došlo do stagnacije ili pada ukupne gospodarske aktivnosti. Čak veliki broj analitičara smatra da bi u takvoj situciji neke središnje banake započele sa smanjivanjem kamatnih stopa. U tome bi najvjerojatnije prednjačio američki FED, koji je do sada petnaest puta zaredom podizao kamatu na dolar čime je stekao epitet proaktivne središnje banke.Viša cijena nafte bi povećala trgovinski deficit kod većine država uvoznica nafte. Oči investitora bi najvjerojatnije bile uprte u one države koje već sada "prakticiraju" ogroman trgovinski deficit. Sigurno već pogađate da je riječ o SAD, koje danas imaju trgovinski deficit na alarmantnoj razini od 7 posto bruto društvenog proizvoda. Analize provedene nakon napada SAD na Irak 2003. godine pokazale su da s povećavanjem vjerojatnosti za početak napada od 10% cijena nafte su narasle za 1 dolar po barelu (oko 4%). Tržište dionica također je vrlo osjetljivo na povećanja napetosti, pa je tako u slučaju rata u Iraku, s povećanjem vjerojatnosti početka napada SAD na Irak za 10%, indeks dionica S&P 500 pao za 1,5 posto. S povećanjem rizika veliki se broj investitora okreće ulaganjima u zemlji, odnosno smanjuje svoje inozemne investicije. Time bi najviše mogle biti pogođene SAD koje dnevno trebaju oko 3 milijarde dolara kako bi financirale deficit na tekućem računu bilance.