maltarina – iz njem., pristojba koju su feudalni gospodari, gradovi, samostani i sl. ubirali za robu i vozila kad su ova stupala na njihovo zemljište ili kad su prelazila njihove ceste i vode
Ulaskom Rusije u sustav međunarodne zelene karte cijela Europa, od Atlantika do Tihog oceana, osigurateljno je postala jedno područje, kojim se slobodno, bez plaćanja graničnih osiguranja na ulasku u neku zemlju, kreću motorizirani građani. Naravno, uz iznimku koju nalazimo na ovim nesretnim balkanskim prostorima, na kojima se zadržao duh srednjovjekovnih maltarina, ovaj puta za vozače motornih vozila. Naš čitatelj H.H., koji ima prebivalište u Hrvatskoj, odlučio je i ove godine, kao i prošle, svojim vozilom, hrvatskih registarskih oznaka, posjetiti rodno mjesto P. na Kosovu. Sa sobom je imao ispravnu zelenu kartu izdanu od Hrvatskog ureda za osiguranje. Međutim, kada je došao na granicu Crne Gore, policijski službenik mu nije priznao zelenu kartu, jer u njoj nije navedeno da vrijedi i za Crnu Goru. Ako želi dalje, kaže revni policajac, mora platiti granično osiguranje. H.H.-u nije preostalo drugo nego platiti granično osiguranje, koje vrijedi samo za Crnu Goru. No, tu nije kraj njegovih osigurateljnih muka. Na granici s Kosovom – ponovno su mu policajci tražili da plati granično osiguranje, uz isto obrazloženje koje mu je dao i crnogorski policajac: na hrvatskoj zelenoj karti nije navedeno Kosovo, prema tome ta karta na Kosovu ne vrijedi ništa. Platio je i pita se tko će mu vratiti novac, jer su ga u njegovom osiguravajućem društvu u Hrvatskoj uvjeravali da je njegova zelena karta potpuno u redu i da s njom može bez problema putovati cijelom Europom i to nakon što im je iznio svoje identično iskustvo iz prošle godine. Nažalost, primjer našega čitatelja pokazuje da je teorija jedno, a praksa drugo. Prema međunarodnim sporazumima o zelenoj karti, vozilo hrvatskih registarskih oznaka, s valjanom hrvatskom zelenom kartom, može bez problema prometovati cestama Crne Gore. Naime, tim sporazumima nacionalni osigurateljni ured Crne Gore svoje ovlasti i obveze obavlja preko nacionalnog ureda Srbije (Udruženje osiguravajućih organizacija Srbije). To znači da nema pravo naplaćivati granično osiguranje. Osigurateljno, Srbija i (samostalna država) Crna Gora čine jedinstveno područje, bez obzira što na obrascu zelene karte nema naznake Crne Gore. Eventualnu štetu koju bi vozilo s hrvatskom zelenom kartom uzrokovalo na području Crne Gore plaća hrvatski osiguratelj (a jamči za to Hrvatski ured za osiguranje). No, mala je korist od toga kad policajcu „zakon u topuzu leži “. Ipak, plaćeno osiguranje H.H., uz priloženu dokumentaciju, mogao bi pokušati regresirati preko Hrvatskog ureda za osiguranje. Drugačija je situacija s Kosovom: Kosovo, iako bi to željelo, za sada, nije članica sustava zelene karte (članicom sustava ne može ni postati dok ne bude primljeno u članstvo Ujedinjenih naroda) i ima pravo naplaćivati granična osiguranja. Bez specijalnog, graničnog osiguranja, vozilo je neosigurano. To znači da H.H. trošak toga osiguranja nema pravo regresirati od svoga osiguratelja odnosno Hrvatskog ureda za osiguranje. Problem je, kao što vidimo, prilično aktualan i ograničava slobodu kretanja. Na njegovom rješavanju se intenzivno radi – no, rješenje još nije pronađeno, pa putnici za Kosovo moraju računati i s tim izdatkom.
