Svakodnevno čitamo (olake) kritike na račun rada naših sudova. Famozna brojka od milijun neriješenih predmeta uistinu zastrašuje. Međutim, činjenica je da za sporove nisu krivi (jedino) sudovi. Oni možda mogu biti krivi za sporost u rješavanju. No, ne smije se zaboraviti da tu sporost, u pravilu, propisuju vrlo strogi propisi zakona o parničnom postupku. Važnije je možda pitanje. "Zašto se stranke odlučuju na parnicu?". A odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan, već slojevit, ukazuje da su za sporove jednako krivi i osiguranici (oštećenici) i osiguratelji. Parnica je najčešće rezultat politike ponašanja obiju stranaka. Što je najžalosnije, broj parnica koje se vode "iz principijelnih" razloga, a takvih će uvijek biti i ima ih u svim pravnim susretima, vrlo je maleni, moglo bi se reći, nebitan za ukupan broj parnica. Drugim riječima parnice se vode oko stvari koje su u pravilu jasne. Za rješenje prijepora potrebna je samo dobra volja obiju strana. Tu dobru volju obiju strana ponekad može osigurati netko treći. Gotovo svi uvjeti osiguranja sadrže tzv. arbitražnu klauzulu. Ta klauzula omogućuje osiguratelju i osiguraniku da svoj spor riješe izvan suda, putem predviđene arbitraže, koja je sigurno brža i efikasnija. No, iskustvo pokazuje da osiguranici nisu skloni rješenje prijepora povjeriti takvoj arbitraži. Kod sporova glede naknade štete nema predviđene arbitraže. U svijetu je dosta razvijen institut medijacije ili posredovanja. Treće osobe, stručne i objektivne, koje se zovu posrednici ili medijatori, u postupku medijacije, koji se, jasno, vodi izvan suda i sudskog postupka, nastoje sukobljene strane nagovoriti na nagodbu. Naravno, od medijatora se traži stručnost, upornost, objektivnost, ali i vještina vođenja postupka medijacije ka konačnom cilju - rješenju spora i nagodbi. U Hrvatskoj je na kraju 2002. g. bilo 39.153 "živih" sporova između osiguratelja i oštećenih. To na 140.060 šteta u obradi iznosi 27,95%. Dakle, gotovo svaki treći predmet završi na sudu! Podatak je doista alarmantan. Svrstava nas u sam vrh "svadljivih" nacija. Ako postotak usporedimo s 2%, koliko je prosječno sporova u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama, vidimo koliko smo daleko od prihvatljivog stanja. Upravo su u tijeku pripremni seminari za medijatore koji se organiziraju o okrilju Hrvatske gospodarske komore. Broj zainteresiranih osoba koje želi postati medijatori znatan je. Neki osiguratelji, kojima je cijeli projekt precizan, dali su podršku obuci i uvođenju medijacije izrazivši spremnost da se podvrgnu medijaciji u starim, ali i novim sporovima. Izračunali su da bi postupak medijacije, ako bi zaživio i u Hrvatskoj, mogao umanjiti rashode (troškovi spora-takse, vještačenja, zastupanje) za cca 10%. Postotak koji u vrijeme škrtog ponašanja Direkcije za nadzor u odobravanju novih cijena osiguranja autoodgovornosti nije za zanemariti. Strah unosi samo spoznaja da medijatori nisu suci, njihova odluka nije izvršna i počiva na želji da se postigne rješenje prijepora.