Hranu treba soliti na kraju, kada je kuhanje završeno, jer u protivnom dolazi do eliminiranja joda u soli prilikom termičke obrade hrane
Kada je u pitanju definiranje pojma zdrava prehrana, koristimo opće pravilo da je to prehrana koja omogućava unos svih potrebnih tvari u organizam što u omogućava da normalno funkcionira.
Ima više podjela koje su to tvari, a mi ćemo uzeti onu jednostavnu podjelu na: ugljikohidrate, proteine, masnoće, vitamine i minerale, oligoelemente (mikroelementi i elementi u tragovima), voda.
Iskoristit ćemo priliku i da spomenemo promjenu u osnovnim pogledima na prehranu.
Naime, posljednjih godina sve se više govori o tome da masnoće u prehrani zaslužuju više pozornosti i da bi ih trebalo više uzimati i to na račun ugljikohidrata. O tome opširnije drugom prilikom!
U ovom i u još nekoliko narednih članaka govorit ćemo više o oligoelementima i njihovoj funkciji u organizmu.
Oligoelementi su elementi kojih u organizmu ima malo, ali su bitni u nizu biokemijskih procesa organizma i njihova neadekvatna koncentracija može dovesti i dovodi do raznih patoloških metaboličkih procesa i bolesti.
Kada su u pitanju minerali u organizmu, i tu postoji osnovna podjela na makroelemente, mikroelemente i elemente u tragovima.
Mi ćemo pozornost za sada obratiti na mikroelemente i elemente u tragovima.
U mikroelemente, između ostalih, spadaju: jod, cink, željezo, mangan, bakar, fluor.
U elemente u tragovima ulaze selen, brom, krom, kobalt, silicijum, molibden.
Započet ćemo s osnovnom ulogom joda.
Svima nam je poznata važna uloga joda u radu štitne žlijezde. Neodgovarajući rad jedne žlijezde direktno djeluje na rad svih ostalih žlijezda, što dovodi do disfunkcije endokrinog sustava.
Prema nekim autorima jod je odgovoran i za reproduktivni sustav žene, a sve se više govori da je jod i antibiotik i antivirotik. Jod je bitan za funkciju dojki i prostate. Kada je u pitanju unos joda u organizam, postoji norma zapadne Europe i Amerike da je dovoljan unos od 150 do 300 mcg dnevno, dok Japanci uzimaju 5 do 14 mg dnevno. Znanost treba utvrditi tko je u pravu.
Izvori joda u našoj sredini su jodirana kuhinja sol ili morska sol. Hranu treba soliti na kraju kada je kuhanje završeno, jer u protivnom dolazi do eliminiranja joda u soli prilikom termičke obrade hrane. Joda ima i u puretini, smeđim algama, školjkama, škampima, blitvi, špinatu, jagodama, brusnicama i u mlijeku. Interesantno je da sirovi špinat i nefermentirani kupus može blokirati ulaz joda u organizam. Osnovna preporuka za održanje fiziološke razina joda u organizmu je da se u dogovoru sa svojim liječnikom vidi postojanje potrebe da se utvrdi razina joda u organizmu, a prema tome postupati s eventualnim uvođenjem terapije.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
