Prema postojećem zakonu, visina minimalne plaće određuje se jedanput godišnje (u lipnju), jer se njezin iznos veže za realan rast BDP-a iz prethodne godine
Zakon o minimalnoj plaći (N.N. 67/08) po svojem sadržaju je kratak propis. Ima samo osam članaka, što je premalo za tako značajnu kategoriju u radničkim odnosima, koju determiniraju ekonomski trendovi i stanje gospodarstva. Pravo na minimalnu plaću imaju svi radnici koji su u radnom odnosu u Republici Hrvatskoj. Prema postojećem zakonu, visina minimalne plaće određuje se jedanput godišnje (u lipnju), jer se njezin iznos veže za realan rast BDP-a iz prethodne godine, nakon što taj podatak objavi Državni zavod za statistiku.
U Narodnim novinama 60/12 objavljeno je da minimalna plaća iznosi 2.814 kn. U praksi ima problema i s primjenom najniže plaće na koju se plaćaju doprinosi. Ona je mjesečno određena u iznosu od 2.714,60 kn.
Očekivalo se da neće biti ovakve krize i da će BDP rasti. No, nije bilo tako. Sada je minimalna plaća 39% prosječne plaće, a prema Zakonu trebalo bi ju povećavati prema rastu BDP-a, što se ne čini. Obrazloženje Državnog zavoda za statistiku i nadležnog Ministarstva za rad je da se minimalna plaća usklađuje s prosječnom plaćom. Važno je napomenuti da se minimalna plaća ne može umanjivati.
Sindikati već dugo predlažu da se minimalna plaća povisi, a poslodavci se tome protive. To će konačno pokušati riješiti Država propisom i određivanjem iznosa minimalne plaće. Zakon iz 2008. g. donesen je nakon višemjesečnih pregovora sindikata, poslodavaca i Vlade u okviru Gospodarsko-- socijalnog vijeća. Sindikati su predložili da iznos minimalne plaće bude 40% prosječne plaće (bruto) ostvarene kod pravnih osoba u Hrvatskoj u prethodnoj godini i da se uvećava sve do 50%-tnog iznosa.
Poslodavci tvrde da ne mogu podnijeti rast minimalne plaće, jer će padati plaće, a poduzeća će se zatvarati (do 25% zaposlenih u tekstilnoj industriji prima minimalnu plaću). Sugeriraju da se minimalna plaća određuje prema projektu primjene: kretanje ukupne ekonomske aktivnosti, zaposlenosti, nezaposlenosti, inflacije i plaća, kretanja u „ugroženim“ sektorima i skupinama radnika za koje je minimalna plaća posebno važna. Treba se uspoređivati (oprezno) i s drugim državama.
U vrijeme kada poslodavci sve više posluju s negativnim rezultatom, treba na drugi način urediti minimalnu plaću. Moraju se uvažiti konkretne situacije i precizirati s poslovnim-socijalnim subjektima. Poslovni subjekti -poslodavci moraju, kao i radnici, unaprijed (barem šest mjeseci) znati je li mijenjan iznos minimalne plaće. Treba istaknuti i očekivanje da će sve više radnika primati minimalnu plaću, a da za to nisu krivi.
