Mladi vozači (kategorija 18 - 24 godine) najednom su se našli u žiži zanimanja osigurateljne javnosti, posebno kao kategorija kojoj će se u dereguliranom tržištu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zaračunavati veće premije osiguranja (v. Vjesnik, 5. siječnja 2008.). To se pravda činjenicom da statistički podaci pokazuju "slično kao i u drugim europskim zemljama",da je ova "skupina vozača rizičnija u odnosu na ostale". Prema statistikama naše prometne policije, primjerice, za područje PU zagrebačke, tijekom 2007.g. u prometnim nesrećama mladi vozači sudjeluju s 22,16 %, iako u vozačkoj populaciji sudjeluju sa svega 9,84 % (v.Vjesnik, 25.siječnja 2008.). U natezanju sa svojim koalicijskim partnerom premijer Sanader se uspio izboriti da famoznih 0,00 promila ostaje i dalje na snazi za mlade vozače, unatoč tome što za starije od 24 godine te granice više nema (ne krši li takva odredba ustavno pravo na jednakost pred zakonom ?). Na taj način su mladi vozači (dakle cca 10 % vozačke populacije) čvrsto označeni kao crna ovca među vozačima, čije premijsko kažnjavanje je opravdano, sve dok ne" pobijele" i uvrste se u ostatak vozačke skupine. Međutim, osigurateljno kažnjavanje mladih vozača neće imati učinka na ukupnost šteta koje vozači uzrokuju i koje ukupna vozačka populacija kroz plaćanje premije osiguranja mora nadoknaditi. Zašto? Prvo, prema našim propisima, obveznik sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti nije vozač, nego vlasnik vozila. Nema statističkih podataka o tome koliko je mladih vozača ujedno i vlasnik vozila, dakle, koliko ih podliježe obvezi sklapanja ugovora o osiguranju. Mladi vozači, pretpostavlja se, voze u pravilu tuđe vozilo. Drugo, odredba iz ugovora o osiguranju o gubitku prava na osigurateljnu zaštitu ako se upravlja vozilom pod utjecajem alkohola (i pravo regresa osiguratelja protiv mladih vozača) ekonomski je potpuno nevažna kategorija (ograničenje na 12 prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj, mladi vozači u pravilu su bez redovnih prihoda, statistike pokazuju da se od zatraženih regresa ostvari cca 1,4 - 2 %) i kao takva bez utjecaja na ukupnost rashoda osiguravajućih društava. Dakle, dobno razlikovanje vozača - kad je u pitanju osiguranje - nema nikakve utemeljenosti. Može se uzeti u obzir vozački staž vozača, što je pak nešto drugo. U tom slučaju povećanu premiju plaćale bi i starije osobe s manje vozačkog staža. No, o tom potom. Vratimo se na problem upravo mlađih osoba, koje po biološkom zakonu, imaju i manji vozački staž. Začudo je kako se kod nas olako nabacuje s nametima. U dosadašnjim najavama kriterija za nove premije osiguranja automobilske odgovornosti nismo mogli pročitati niti jednu najavu zaštite i pomoći mladim vozačima. Čak niti od osiguratelja čiji vlasnici u svojim matičnim državama odvajaju znatna sredstva upravo za programe posebne obuke mladih vozača (preventiva - obuka nakon dobivanja vozačke dozvole, tečajevi sigurne vožnje itd.). Preventiva je jedini način da se mladi vozači učine skupinom uobičajenog rizika, kojega osiguratelji mogu nositi i bez posebnih doplataka na premiju. No, kod nas sve stane kad se postavi pitanje "tko će to platiti". A platiti bi trebali oni koji od toga posla imaju najviše koristi.