Parkirao sam svoj automobil ispred svoje kuće, na cesti, uz rub kolnika, gdje i uvijek parkiram, a tako i drugi automobili. Kad sam ujutro išao na posao i došao do vozila, vidio sam da je oštećena lijeva strana, oba vrata, jednim struganjem, na kojemu je ostala crvenkasta boja. Nema nikakve sumnje da je to tijekom noći uzrokovao vozač koji je otišao s mjesta nesreće. Štetu sam prijavio policiji, koja je sastavila zapisnik. Nemam kasko osiguranje, a policija me uputila da se javim Hrvatskom uredu za osiguranje na adresu navedenu u formularu Europskog izvješća o nesreći, je li to točna informacija?
Policajac koji je dao navedenu uputu našem čitatelju je pogriješio. Naime, pri Hrvatskom uredu za osiguranje postoji Garancijski fond za zaštitu žrtava prometnih nesreća. Taj Fond je imovina (račun s točno određenom namjenom) kojom upravlja Hrvatski ured za osiguranja. Iz toga računa Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu šteta osobama koje oštete vozači neosiguranog vozila, vozači koji su ostali nepoznati (nepoznato motorno vozilo), vozači osigurani kod društva koje je otišlo u stečaj i sl. Za svaki od slučajeva u kojima za štetu odgovara Hrvatski ured, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu propisuje određene uvjete. Tako je i sa štetama koje uzrokuju nepoznati vozači motornim vozilom koje je također ostalo nepoznato. Naime, u čl. 30. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) propisano je da „oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja“ u slučaju kad takvu štetu uzrokuje nepoznato motorno vozilo. Dakle, ako se radi o oštećenju stvari, među koje spada i motorno vozilo, nema odgovornosti Hrvatskog ureda za osiguranje.
Takva šteta – ako nema kasko osiguranja – pada na teret vlasnika oštećenog vozila. Iznimka je samo u onim slučajevima nesreća u kojima je nepoznato motorno vozilo uzrokovalo nesreću u kojoj je oštećeno motorno vozilo, ali je u istoj nesreći bilo i mrtvih odnosno teško ozlijeđenih, kojima je Hrvatski ured za osiguranje (ovlaštenicima na naknadu - nasljednici umrlog, teško ozlijeđene osobe) isplatio naknadu. No, i u ovom slučaju, za štetu na vozilu Zakon predviđa obvezni samopridržaj na štetu oštećenog u iznosu od 3.500,00 kuna.
Razlog ovakve zakonske regulacije je razumljiv: kod manjih materijalnih šteta u pravilu je teško utvrditi način nastanka štete (a to znači i odgovornost nepoznatog počinitelja) zbog pomanjkanja dokaza te zbog manjeg društvenog značaja takvih šteta. Već u slučaju teških nesreća s mrtvima i ozlijeđenima takav argument otpada: kod tih nezgoda u pravilu postoje dovoljni dokazi da bi se nesumnjivo utvrdila odgovornost nepoznatog vozača za nastalu štetu, a to znači i da je društveno opravdano oštećenima u takvoj nezgodi osigurati naknadu štete.
