Porazan podatak o premiji životnih osiguranja u prvih pet mjeseci ove godine pokazuje da se ta vrsta osiguranja počela „zamarati“ i stagnirati: na godišnjoj razini porast iznosi samo 1%. Osiguranje života za isto razdoblje u strukturi ukupne premije iznosi 22,76 %  (kraj 2007.g.: 27,4 % - zemlje članice CEA: 60%). Vrlo slične vijesti možemo čitati i za tržište BiH i za tržište Srbije i za tržište Makedonije: sva pokazuju da je polica životnih osiguranja najmanje traženi proizvod. Mislimo da objašnjenje te činjenice nije potrebno. Sami građani odgovaraju (anketa Hendal za portal www.banka.hr) da njih 20% osjeća u ovoj godini bitno pogoršanje financijske situacije; 34% tvrdi da je financijska situacija iz dana u dan sve lošija; 21,8% kaže da ima manje novca za štednju i ulaganja, a 3/4 ispitanih neće moći odvojiti novac za ulaganja. Dakle, prevedeno, povećanje inflacije, povećanje troškova života, stagnacija plaća; općenito - pad životnog standarda. Pa i situacija s burzama i investicijskim fondovima, koji su obećavali svijetlu budućnost investicijskom osiguranju života, učinili su svoje. Postali su neatraktivni, jer su gubici na vrijednosti svakodnevna pojava.  U takvoj situaciji najprije strada štednja, a u nju se tradicionalno svrstava i osiguranje života. Da, ali kako razumjeti činjenicu da u istom razdoblju bilježimo 7,9% više novih vozila? Da je kupljeno 48.765 vozila? Da se kupuju i vrlo skupa vozila, koja i najviše troše? Netko je izračunao da nas svaki kilometar vožnje stoji 2,5 kuna. Vozila, kasko i odgovornost, zauzimaju u 2007. 41,9%  ukupne premije osiguranja u Hrvatskoj i zadržavaju, odnosno povećavaju, taj udjel i u ovoj godini. Očito je da je kod našega čovjeka neiživljena glad za vožnjom, da mu je vozilo bliže i važnije od osiguranja općenito (zadnje pijavice koje su poharale neka područja pokazale su, prema medijskim izvješćima, da uništene, odnosno oštećene zgrade uopće nisu bile osigurane, premda je premija za takva osiguranja ravna jednom punjenju automobilskog spremnika gorivom), a posebno od osiguranja života i štednje. Jer, ako se štedi – trebalo bi se štedjeti na manje važnim stvarima. U redu, reći će netko, situacija će se u drugom dijelu popraviti u korist životnih osiguranja, jer se zna da je – još uvijek – pretežan broj isteka i obnova  imovinskih osiguranja u prvom tromjesečju godine. Ako je suditi po informacijama koje prodiru u javnost, nekoliko (stranih) osiguratelja sprema se doći na tržište životnih osiguranja u Hrvatskoj i prodavati police osiguranja života, uglavnom preko svojih (stranih, a nekada hrvatskih) banaka. Možda će njihovi proizvodi biti našim građanima privlačniji i kad je u pitanju životno ili rentno osiguranje. Bilo kako bilo, za željeti je da osiguranje automobila i osiguranje života zamijene svoja mjesta u strukturi ukupno zaračunate premije. Bio bi to najbolji znak da smo ubrzano na putu ka EU.