Nitko nikoga ne može siliti da s nekim sklopi neki posao, pa tako niti ugovor o osiguranju
„Ne znam kome da se žalim. Godinama sam imao vozilo kasko i obvezno osigurano kod osiguratelja X. Nedavno mi je istekla registracija i osiguranje. Kad sam se htio osigurati kod mog osiguratelja, zastupnik mi je osigurao obvezno osiguranje a kasko odbio jer da sam preveliki rizik. To zato što sam u prošloj godini osiguranja imao tri štete za koje sam ja ispao kriv. Voljan sam platiti premiju po njihovoj tarifi, ali svejedno su me odbili...“, I.H.
U osiguranju općenito vrijedi temeljno načelo slobode ugovaranja. Nitko nikoga ne može siliti da s nekim sklopi neki posao, pa tako niti ugovor o osiguranju. Iznimka u osiguranju su jedino obvezna osiguranja : kad je u pitanju obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila, u čl. 8., st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno je određeno:“Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima osiguranja“, odnosno u st. 2. istoga članka: „Društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju ako ponuditelj prihvaća uvjete pod kojima društvo za osiguranje provodi tu vrstu osiguranja“.
Prekršaj osiguratelja koji bi odbio sklopiti ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do čak 100.000,00 kuna (čl. 63., st. 5. istoga Zakona) , a odgovorna osoba u društvu za osiguranje novčanom kaznom od 10.00,00 do 25.000,00 kuna. Odredba je logična, jer bez obveze osiguratelja da sklopi ugovor o obveznom osiguranju, vozači/vlasnici ne bi mogli ispuniti svoju zakonsku obvezu. Kod kasko osiguranja, koje je dragovoljno, takvog propisa nema. Osiguratelj može odbiti ponudu sklapanja ugovora i bez navođenja razloga za takvu odluku. U konkretnom slučaju razlog zasigurno postoji, a to je ocjena osiguratelja da mu je taj osiguranik veliki rizik kojega osiguratelj ne želi preuzeti.
