Dvadesetak godina radim kao povjerenik jednog našeg osiguratelja. Radi se o sitnim naplatama premija i ponekom novom osiguranju u jednom selu u prigrađu Rijeke, za koje se osiguratelju ne isplati imati redovnog djelatnika, a provizija koju zaradim doista je minimalna, ali mi dobro dođe uz mirovinu, koja je još minimalnija. Osim toga ljudi mi se obraćaju i stvarno im činim uslugu naplaćujući premiju, posebno životnih osiguranja…Sada mi je rečeno da više neću moći raditi , jer da je tako propisano novim zakonom …". Primjer našega čitatelja G.H. nije jedini. U trenutku stupanja na snagu novoga Zakona o osiguranju (1. siječnja 2006.g.) računa se da je na poslovima osiguranja radilo cca 10000 osoba u statusu nekakovog povjerenika, dakle, usputno i izvan radnog odnosa. Novi Zakon je zastupanje u osiguranju, po uzoru na pravo Europske Unije, profesionalizirao. Zastupanjem u osiguranju mogu se baviti samo osobe koje imaju ovlaštenje za zastupanje(licenca), koje im izdaje nadležno nadzorno državno tijelo (HANFA). Takve osobe zastupanje mogu obavljati samo ako su u radnom odnosu ili u nekom drugom pravnom odnosu s društvom za osiguranje , društvom za zastupanje u osiguranju odnosno s obrtnikom koji se bavi zastupanjem u osiguranju. Jedini koji ne moraju imati licencu jesu djelatnici osiguravajućih društava koji se bave poslom zastupanja - prodaje u osiguranju. Dakle, prema odredbama novoga Zakona o osiguranju, povjerenik, koji nema ovlaštenje (licencu) nadzornog tijela za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju, iza 1. srpnja 2006. g. više ne može obavljati taj posao. Ako sadašnji povjerenik ima takvo ovlaštenje (licencu), a mnogi su to dobili još po starim propisima, moraju obnoviti licencu (rok do 1. srpnja 2006) i mogu temeljem drugog pravnog odnosa s osigurateljem ili društvom za zastupanje odnosno obrtnikom za zastupanje u osiguranju i dalje zastupati osiguratelja i obavljati poslove koje su obavljali i do sada. Pojam drugi pravni odnos, prema nekim tumačenjima, može biti i ugovor o djelu, ako je ugovor o djelu za te poslove moguć po propisima Zakona o radu. Iz navedenoga je jasno da će mnogi od gore navedenih deset tisuća povjerenika ostati bez mogućnosti daljnjeg zastupanja osiguratelja i to protiv svoje volje, ali i protiv volje osiguratelja. Naime, novi Zakon o osiguranju je propisao kazne osigurateljima koji se u zastupanju koriste uslugama osoba koje se ne mogu baviti zastupanjem. Kazne su prilično visoke: od 75.000 do 150.000 kuna za društva za osiguranje, a 5.000 do 10.000 kuna za odgovornu osobu u osiguravajućem društvu. Prema tome, ako se naš čitatelj želi i dalje baviti poslom zastupanja u osiguranju morat će dobiti licencu, a to znači polagati ispit, prema programu kojega donosi nadzorno tijelo (HANFA), i nakon toga uspostaviti neki pravni odnos s osigurateljem, koji je dopušten propisima o radu.