„Zastupnik osiguratelja X, inače moj prijatelj, nagovorio me da se životno osiguram, pa sam to učinio, između ostalog i da njemu pomognem jer ima proviziju za taj ugovor... Međutim, kako se nisam konzultirao s mojom boljom polovicom, kad mi je prije par dana došla polica osiguranja i kad je vidjela da moram godišnje platiti 500 eura nastala je frka... Ako hoću mir u kući, morao bi raskinuti to osiguranje... Prijatelja zastupnika se ne usudim ni pitati..a što je s mojih uplaćenih 200 eura kao akontaciju premije Hoću li to dobiti natrag ili sam ih izgubio...“, Ž.S.

Jedna od (dobrih) posljedica pristupa Hrvatske Europskoj uniji jeste i europsko osigurateljno pravo koje maksimalno štiti potrošača osigurateljnih proizvoda – razumljivije, različitih vrsta osiguranja. Sljedeći obvezu iz EU direktiva naš Zakon o osiguranju, čl. 380., st. 5. , t. 5. obvezuje osiguratelja da ugo­­varatelju osiguranja prigodom sklapanja ugovora o životnom osiguranju da informaciju da ima pravo od sklopljenog ugovora o osiguranju života odustati najkasnije u roku od trideset dana od dana kad je ugovaratelj primio obavijest društva za osiguranje o sklopljenom ugovoru.

Kako je ugovor o osiguranju života pismen – ovaj rok teče od dana kad su obje ugovorne strane potpisale policu osiguranja života (v. čl.). Odustanak od sklopljenog ugovora vrši se tako da se osiguratelju X pošalje pisana izjava (najbolje preporučenim pismom s povratnicom, radi osiguranja dokaza) da ugovaratelj odustaje od već sklopljenog ugovora. Nema straha da će ugovaratelj snositi štetne posljedice odustanka, jer prema citiranom zakonskom propisu “ugovaratelj osiguranja ne snosi obveze koje proizlazi iz tog ugovora”, što znači da mu osiguratelj mora vratiti uplaćenu akontaciju premije bez odbitka.