" Vozio sam se svojim motorkotačem marke " Kawasaki" u P. ulicom koja se smatra glavnom. U jednom trenutku s lijeve strane mi je doslovce izletio vozač jednoga "Fiat punta". Pokušao sam ga zaobići, ali nisam uspio, te je došlo do sudara u kojemu mi je motorkotač teže oštećen, a i ja sam doživio nekoliko ozbiljnijih ozljeda. Prijavio sam štetu osiguratelju kod kojega je vozač "Punta" bio osiguran. Nakon izvjesnog vremena dobio sam ponudu za naknadu štete, iz koje je razvidno da mi osiguratelj ne želi platiti cjelokupnu štetu, već odbija 30% uz obrazloženje da sam i sam doprinio nastanku štete u spomenutom iznosu. Kako ja mogu biti odgovoran za štetu kad vozim normalno ulicom s pravom prvenstva, koje moj protivnik ne poštuje…?" čudi se naš pitatelj g. K.G. O ovome problemu smo pisali na ovome mjestu u nekoliko navrata. Radi se o tome da je odgovornost za medjusobno uzrokovanu štetu vozača motornih vozila, koja je nastala pogonom dva ili više vozila , utemeljena na načelu krivnje (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima). Ako je za nezgodu i štetu kriv isključivo vozač jednog vozila-on odgovara drugom vozaču za cjelokupnu štetu . Ako se pak radi o obostranoj krivnji " svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje". Dalje, prema odredbi čl. 1092., oštećeni (u konkretnom slučaju naš čitatelj KG) koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Osiguratelj štetnika odgovara umjesto njega i po istim načelima kao i on. Dakle, može oštećenome prigovoriti da je svojim ponašanjem doprinio nastanku štete ili njenom povećanju, i shodno tomu umanjiti naknadu. Iz materijala koje nam je čitatelj poslao vidljivo je da je brzina na mjestu nezgode ograničena na 50 km/sat, te da je vještak došao do zaključka da je KG vozio znatno većom brzinom-80 km/sat, te da bi nezgoda, da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/sat, bila izbjegnuta, jer bi takva brzina omogućila drugom vozaču da se bez problema uključi u promet na glavnu cestu. Voziti glavnom prometnicom ne znači imati apsolutnu prednost odnosno slobodu raditi" što hoću", to tim prije što postoje prometni znakovi izričite naredbe koje svaki vozač mora poštivati. Razuman vozač mora voditi računa i o drugim sudionicima u prometu i prilagoditi svoju vožnju konkretnim okolnostima prometa. Naravno, ponašanje onog drugog vozača je takodjer protupravno (nije poštivao prednost prolaza), pa se radi o tipičnom slučaju obostrane krivnje, koju naši sudovi redovno uzimaju u obzir kod dosuđivanja naknade štete, a, slijedom toga, isto se ponašaju i osiguratelji. Utvrdjivanje omjera odgovornosti stvar je konkretnog slučaja, a omjer 30 % : 70% kojega je u konkretnom slučaju utvrdio osiguratelj ne odstupa od sudske prakse u sličnim primjerima.