Štetnik oštećenome mora naknaditi cjelokupnu štetu koju mu je nanio. Situacija oštećenoga prije i poslije nesretnog slučaja morala bi biti približno ista. To vrijedi i kod izgubljene zarade odnosno kod izgubljenog uzdržavanja. O gubitku uzdržavanja radi se kad je uzdržavatelj smrtno stradao, a osobe koje je on uzdržavao ostaju bez uzdržavanja. Uzdržavanje se naknađuje u obliku rente koja se, u pravilu, plaća mjesečno i to unaprijed. Naravno, moguće je da se oštećeni i štetnik, odnosno njegov osiguratelj, dogovore o jednokratnoj isplati izgubljenog uzdržavanja (jednokratna kapitalna isplata unaprijed), a postoje situacije kad oštećeni može tražiti kapitalizaciju izgubljenog uzdržavanja odnosno garanciju budućih isplata (što u svjetlu nesolidnosti nekih osiguratelja i mogućnosti njihovog odlaska u stečaj nikoga ne bi trebalo čuditi). Kako se određuje naknada za izgubljeno uzdržavanje? Način određivanja naknade izgubljenog uzdržavanja određen je u članku 194. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima: štetnik mora platiti razliku između onoga što oštećeni prima (recimo s naslova porodične mirovine) nakon smrti uzdržavatelja i onoga što je primao dok je uzdržavatelj bio živ. Dakle, u dokaznom postupku, ako se radi na pr. o smrti uzdržavanog djeteta (a slično je i kod ostalih slučajeva gubitka uzdržavatelja) valja utvrditi kolika su bila primanja oca uzdržavanog djeteta, koliko je otac izdvajao za njegovo uzdržavanje i koliko iznosi porodična mirovina koju dijete prima nakon smrti oca. Prije saznanja za te činjenice ne može se donijeti ni odluka o visini naknade izgubljenog uzdržavanja. No, zna se da postupak utvrđivanja porodične mirovine zna potrajati malo duže pa se oštećeni boje da bi mogla nastupiti zastara. Kako zastara počinje teći od dana kad je oštećeni saznao za štetu i štetnika (članak 376. st. 1 Zakona o obveznim odnosima), to su sudovi zauzeli stajalište da kod gubitka uzdržavanja djeteta nakon smrti oca zastara počinje teći tek od dana kad je doneseno rješenje o visini djetetove porodične mirovine. Tek je toga dana oštećeni saznao za štetu (v. rješidbu Vrhovnog suda RH br. Rev - 1130/ 96 od 8.6.1999.), i tek od toga dana teče trogodišnji ili dulji, rok zastare. Naknada u obliku mjesečne rente daje se pod uvjetima tzv. klauzule rebus sic stantibus. A to znači da se njen iznos može mijenjati ovisno o promjeni činjenica koje smo naveli kao elemente potrebne za izračun iznosa izgubljenog uzdržavanja. Naime, ako bi primanja poginuloga s vremenom postala veća, ili ako se porodična mirovina smanji, oštećeni će od štetnika moći tražiti plaćanje novoga iznosa mjesečne rente, naravno, opet dokazujući razliku između onoga što prima sada i onoga što bi primao sada da je uzdržavatelj živ.