• Prava radnika za vrijeme bolovanja općenito uređena su Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06. i 35/08.) i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine broj 85/06.), a koji je u primjeni od 01. siječnja 2008. godine

Ova dva zakona posebno uređuju dvije skupine prava:  a) prava radnika u slučaju bolesti, njege djece i supružnika, rodiljnog dopusta, bolovanja zbog komplikacija u trudnoći te b) prava radnika u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Temelj za prava radnika na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu je postojanje radnog odnosa, pa možemo reći da prava i obveze radnika vezano za korištenje prava iz zdravstvenog osiguranja započinju zasnivanjem radnog odnosa. Sukladno izričitoj odredbi Zakona o radu (Narodne novine broj 137/04.) sam radnik je pri sklapanju ugovora o radu dužan obavijestiti poslodavca  o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život i zdravlje osoba s kojim radnik dolazi u dodir u izvršenju ugovora o radu. Osim toga, treba napomenuti da istim Zakonom nije određena izričita obveza poslodavca (on to može, ali ne mora učiniti) da provjeri zdravstveno stanje radnika, osim u slučajevima kada za određene poslove postoje propisani posebni uvjeti. Znači, poslodavac može odlučiti poslati radnika o svome trošku na liječnički pregled, kako bi se utvrdila zdravstvena sposobnost radnika za obavljanje određenih poslova, ali on to nije dužan učiniti.

Prava iz socijalnog osiguranja općenito započinju prijavom radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje (stjecanje statusa osiguranika), a prijavu je dužan učiniti poslodavac u rokovima utvrđenim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, to jest Zakonom o  mirovinskom osiguranju. Osim toga, Zakon o radu propisuje obvezu poslodavca da radniku uruči dokaz prijave na predmetna osiguranja u roku 15 dana od zasnivanja radnog odnosa.

Zakonom o radu određeno je još nekoliko važnih obveza radnika vezano za korištenje prava u slučaju bolovanja. Prvo, radnik koji zbog bolesti nije došao na posao, obavezan je što je moguće prije obavijestiti poslodavca  o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku 3 dana dostaviti mu i liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, a što je liječnik obvezan izdati.

Dalje, u slučaju postojanja opravdanog razloga da radnik to nije mogao učiniti u propisanom roku, obavezan je to učiniti što je prije moguće, a najkasnije u roku 3 dana od prestanka razloga koji su ga u tome spriječili. Ako radnik tako ne učini, poslodavac mu nije obvezan isplatiti naknadu plaće. Znači, pravo na novčanu naknadu (naknadu plaće) ostvaruje radnik (osiguranik) kojemu bolest ili drugi slučaj predviđen zakonom (npr. njega djeteta) sprječava ostvarivanje primitka (plaće).