Osiguranje djece, učenika i studenata od posljedica nesretnog slučaja ne znači da će u slučaju nesretnog slučaja djetetu, odnosno roditeljima, biti isplaćena naknada štete
Škola je počela. U potrazi za atraktivnim temama tisak ovih dana „žvače“ i staru temu – osiguranje učenika i studenata, da ili ne? Pri tome su napisi izrazito negativistički u odnosu na osiguranje. Naslovi tipa „Za slomljenu nogu ili ruku učenicima tek stotinjak kuna...“ , „Za plombirani zub – ništa„ itd.
Jedan naš čitatelj, koji ima dijete osigurano u vrtiću, koje je imalo prijelom ruke, šalje mi upit i gore navedene naslove iz jednih novina od 30.9., jer – kaže – upravo je završilo liječenje djeteta, prikupljena je dokumentacija i predan zahtjev osiguratelju za isplatu...
Isplatu čega? E, to ni on ne zna.
Novinari intoniraju svoje članke tako da se stječe dojam da se radi o isplati štete. A to nije tako. Prema tome, otac koji se žali da mu je dijete slomilo nogu na više mjesta, da je bilo na višemjesečnom liječenju i rehabilitaciji, da je iz Makarske svako toliko vozio dijete u Split, a da ja naknada štete iznosila mizernih nekoliko stotina kuna, nažalost, nije u pravu. Osiguranje djece, učenika i studenata od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme boravka u školi, na putu od kuće u školu i obratno, ili pak isto to cjelodnevno osiguranje, ne znači da će u slučaju nesretnog slučaja djetetu, odnosno roditeljima, biti isplaćena naknada štete.
Bit će im isplaćena ugovorena osigurnina. Osigurnina je točno određena ugovorom i predstavlja obvezu osiguratelja koja je jasno definirana tablicama za ocjenu invaliditeta, koje su sastavni dio ugovora o osiguranju.
Prema tome, otac iz Makarske nikako ne može dobiti naknadu štete (koja bi obuhvaćala i troškove puta u Split, i troškove rehabilitacije, pojačane ishrane za dijete, lijekove i sl.), već samo isplatu osigurnine.
A iznos osigurnine ovisi ponajprije o visini premije. Mala premija – mala osigurnina. Onaj tko želi osigurati veći iznos osigurnine u slučaju nezgode, mora biti spreman platiti veću premiju.
Greška osiguratelja (i njihovih službi za odnose s javnošću koje očito malo znaju o osiguranju) upravo je u tome što kod sklapanja ugovora o osiguranju djece i učenika od posljedica nesretnog slučaja ne objasne (nastavnicima, ili roditeljima na, u tu svrhu, organiziranom sastanku) razliku između osiguranja od nezgode i naknade štete.
Dodatno, ako se roditelji – nakon objašnjenja što je to osiguranje od nezgode – odluče za osiguranje, treba im objasniti i svrhu tog osiguranja... Navikavanje djece na osiguranje, osiguranje de facto osobnog džeparca u slučaju nezgode itd. Ako bi se tako radilo, bilo bi puno manje nesporazuma.
