Naš čitatelj imao je nesreću da je sudjelovao u lančanom sudaru koji se dogodio u tunelu. Oštećeni su mu i zadnji i prednji dio vozila. No, kako kaže, on nije udario u vozilo ispred sebe, jer je na vrijeme zakočio, ali ga je otraga udarilo drugo vozilo i odbacilo naprijed na zaustavljeno vozilo. Tvrdi da nije kriv za štetu ni na zadnjem ni na prednjem dijelu vozila. Osiguratelj kojemu je prijavio štetu, a kod kojega je osiguran vozač koji je naletio na njegovo vozilo, odbija isplatiti štetu na prednjem dijelu njegovog vozila, jer da je on najprije udario u prednje vozilo, a onda je na njega naletjelo drugo vozilo. Pita se što mu je činiti?
Nažalost, radi se o čestim slučajevima nezgoda kod kojih sudjeluje više vozila, nekada i na desetke vozila. Obično se to događa na autocestama, kod većih brzina, nepažnje, umora, kasne reakcije vozača i slično.
Prema čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima, koji regulira međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila (i, naravno, njihovih osiguratelja od odgovornosti), kad je šteta učinjena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila (odnosno njegov osiguratelj), koji je isključivo kriv za štetni događaj.
Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Iz ove odredbe Zakona jasno je da oštećeni vozač, naš čitatelj, da bi dobio naknadu štete i za štetu na prednjem dijelu vozila, mora dokazati da je za tu štetu odgovoran, odnosno kriv, vozač vozila koje je naletjelo na njegovo vozilo i odbacilo ga na vozilo ispred njega.
To će biti jako teško dokazati, posebno ako vozač vozila ispred našeg čitatelja ne potvrdi da je vozilo našeg čitatelja bilo odbačeno na njegovo vozilo nakon što je dobilo udarac u zadnji dio. Kako se radi o djelićima sekunde, pitanje je može li to ovaj vozač uopće potvrditi.
Osiguratelj kod kojega naš čitatelj traži naknadu štete vjerojatno će pričekati policijsko izvješće, ocijeniti dokaze i donijeti konačnu odluku. To može trajati tjednima, a možda i dulje.
Upravo zato su osiguratelji u nekim zemljama donijeli sporazume o rješavanju šteta nastalih u lančanim sudarima. Po tim sporazumima isplaćuje se (dio) štete oštećenim vozačima bez utvrđivanja krivnje drugih vozača (a dokazivanje krivnje i dobivanje potpune naknade štete ostaje kao mogućnost oštećenome koji se na to odluči u sudskom postupku).
Na ovaj način se ubrzava postupak naknade štete, bez otezanja i čekanja dokazane krivnje za nezgodu i štetu.
