Vozač koji tvrdi da je bio udaren i odbačen na vozilo ispred može pokrenuti parnicu pred nadležnim sudom i to dokazivati, no to je dugotrajan i skup postupak
Nedavna prometna nezgoda koja se, navodno zbog magle, dogodila na zagrebačkoj zaobilaznici, a u kojoj je sudjelovalo na desetke automobila, vjerojatno je po broju sudionika najveća nezgoda koja se u zadnjih dvadesetak godina dogodila u Hrvatskoj. Ona nas je podsjetila da se takve nezgode, s desecima i stotinama sudionika, ne događaju samo u Engleskoj, Njemačkoj ili Italiji, već da su moguće i kod nas. Kako u takvom slučaju utvrditi tko je odgovoran za štetu i za koju štetu, te tko će dobiti naknadu i od kojeg osiguratelja – nije nimalo lak posao.
To potvrđuje i naš čitatelj K.N. koji je bio sudionik i koji je, tvrdi on, uspio zaustaviti vozilo ne udarivši u vozilo ispred sebe, ali je trenutak kasnije na njegovo vozilo velikom brzinom naletjelo drugo vozilo i odbacilo ga na vozilo ispred.
Obratio se osiguratelju vozila koje je na njega naletjelo i već je dobio odgovor da mu se priznaje „…šteta na zadnjem dijelu vozila, ali ne i šteta na prednjem dijelu, jer je tu štetu uzrokovao sam naletjevši na vozilo ispred.“ To, tvrdi K.N., nije istina.
Možda. Ali, tu istinu treba dokazati. Iz izjava drugih sudionika vidljivo je da je nezgoda za nezgodom, udarac za udarcem, slijedila kao na tekućoj vrpci, uz opći kaos koji se stvorio na prometnici. Gotovo je nemoguće utvrditi tko je dobio udarac u svoje vozilo i bio odbačen na vozilo ispred…
Osiguratelji će vjerojatno zastupati tezu koju navodi i osiguratelj kojemu se obratio K.N. s odštetnim zahtjevom. K.N.-u slijedi, dakle, sizifovski posao prikupljanja izjava sudionika, na čiji dobar sluh (trenutak kad su čuli prvi pa zatim drugi udarac) će se morati osloniti, a u konačnici i angažiranje vještaka koji će možda iz obima i težine oštećenja na prednjim, odnosno zadnjim dijelovima vozila utvrditi je li K.N. u pravu kad tvrdi da je on udaren otraga i odbačen na vozilo ispred sebe. Postupak je skup, neizvjestan i dugotrajan.
Ima li jednostavnijeg? Ima, ali ne kod nas. U mnogim europskim zemljama osiguratelji su sklopili sporazum o brzom rješavanju ovakvih masovnih šteta. Po tom sporazumu pretpostavlja se da je svaki vozač, a to znači i njegov osiguratelj, odgovoran za štetu na zadnjem dijelu vozila ispred sebe. Na taj način šteta se vrlo lako utvrđuje, postupak se skraćuje , a troškovi utvrđivanja krivnje i odgovornosti nestaju. Vozači takav pristup , naravno, ne moraju prihvatiti.
No, vozač koji tvrdi, kao naš K.N., da je bio udaren i odbačen na vozilo ispred može pokrenuti parnicu pred nadležnim sudom i to dokazivati, što se – zbog razloga koje smo prije naveli – čini vrlo rijetko.
