Naš čitatelj ima slijedeći problem: njegovo vozilo, marke Opel Vectra, staro 3 godine i jedan mjesec, s 59.000 kn, oštećeno je u prometnoj nezgodi, tuđom krivicom, popravljeno je, zamijenjeni su dijelovi koji su bili oštećeni, ali se običnim pogledom može utvrditi da je vozilo bilo popravljeno. Ukupan račun popravka iznosi 33.800,00 kuna, od čega na dijelove otpada 21.800,00 kn, a na rad servisera 12.000,00 kn. Osiguratelj mu s naslova umanjene vrijednosti nudi "bagatelnih" 700,00 kn. Da li je osiguratelj ispravno obračunao umanjenu vrijednost vozila? Umanjenje vrijednosti vozila predstavlja materijalnu štetu koju štetnik odnosno njegov osiguratelj mora nadoknaditi. Naime, u članku 190. Zakona o obveznim odnosima uspostavljeno je načelo tzv. potpune naknade: "Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje". U članku pak 185. stavak 2. istoga zakona stoji: "Ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu." Kako je u konkretnom slučaju potpuno jasno da povrat u prijašnje stanje (izvršeni popravak) ne otklanja štetu potpuno, to će štetnik odnosno njegov osiguratelj biti dužan razliku do pune štete dati u novcu. Umanjena vrijednost vozila jeste šteta koja se očituje u manjoj cijeni koju oštećeni može dobiti na tržištu za popravljeno vozilo (tržišna umanjena vrijednost). Jasno je da kod prodaje vozila njegov vlasnik budućem vlasniku ne smije zatajiti činjenicu da je vozilo bilo oštećeno i da je popravljeno. Manji iznos kojeg će novi vlasnik dati za takvo vozilo predstavlja umanjenje vrijednosti,p odnosno štetu. Dakle, umanjena vrijednost vozila jeste tržišna kategorija. Ona ovisi o mnogo faktora: starosti vozila, predviđenom ili u praksi utvrđenom roku trajanja vozila, prijeđenim kilometrima, načinu uporabe (jedno je kad vozilo vozi ista osoba, drugo je kad ga vozi više njih ili kad se vozilo iznajmljuje), potražnji za vozilima na tržištu rabljenih vozila, tipu vozila, standardu potencijalnih kupaca itd. Upravo zbog gore navedenih faktora kategorija štete zvana "umanjena vrijednost vozila" različita je od zemlje do zemlje. U zapadnoeuropskim zemljama taj vid štete se priznaje, ali u pravilu za sasvim nova vozila (do godinu-dvije starosti) i u vrlo malim iznosima. U Hrvatskoj, taj vid štete sudovi još uvijek priznaju, pa čak i za starija vozila (granica 3-4 godine, a ponekad i za starija). Iznos umanjene tržišne vrijednosti vozila oštećenog, a popravljenog vozila, utvrđuju sudski vještaci, određujući vrijednost vozila prije popravka i postotak gubitka te vrijednosti nakon popravka. Postotak gubitka vrijednosti predstavlja umanjenu vrijednost, dakle štetu. Istina, ponekad vještaci (pogotovo vještaci osiguravajućih društava) postotak gubitka tržišne vrijednosti vozila računaju primjenjujući taj postotak na vrijednost popravka. Neki čak samo na vrijednost serviserskih radova, dakle, odbijajući iznos vrijednosti zamijenjenih dijelova. U skladu s gore citiranim propisima ispravna je jedino metoda izračuna koju uzima u obzir vrijednost vozila prije nezgode i vrijednosti vozila poslije izvršenog popravka. Iznos koji je ponuđen našem čitatelju sasvim sigurno nije odraz stvarnog gubitka vrijednosti njegovog vozila. Preostaje mu mogućnost - ako osiguratelj ne popušta - svoje pravo ostvariti sudskim putem.