Pod bagatelnim štetama podrazumijevaju se manje ozljede, ozljede koje ljudi svakodnevno u životu doživljavaju i prema tome ne predstavljaju jaču povredu prava osobnosti, prava na fizičko i duševno zdravlje
Naš čitatelj J. F. imao je prometnu nesreću u kojoj je pretrpio lakše ozljede, zbog kojih je bio na bolovanju dva tjedna (radilo se o ogrebotinama po tijelu, hematomima, udarcu u glavu i glavobolji koja mu je kao profesionalnom vozaču koji dostavlja pekarama kruh i to uglavnom u ranim jutarnjim/kasnim noćnim satima, vrlo smetala pri koncentraciji). Prijavio je slučaj osiguratelju X, od kojega je vrlo brzo dobio dopis kojim osiguratelj potvrđuje primitak zahtjeva za naknadu štete, ali se u dopisu navodi i “...s obzirom na okolnosti slučaja i prema prvoj dokumentaciji koju ste nam poslali upozoravamo na to da oštećeni koji pretrpi neznatne ozljede nema pravo na naknadu štete za te ozljede... Konačan stav ćemo zauzeti kad nam pošaljete svu dokumentaciju“. J.F. se boji da je to ograda koje će se osiguratelj držati i kod konačne odluke i ocjene.
Ograda o kojoj govori osiguratelj u svom odgovoru odgovara sve učestalijoj praksi nekih osiguratelja koja se pojavila 2010. g. kad je lansirana teza o tzv. bagatelnim ozljedama koje ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.
Pod bagatelnim štetama podrazumijevaju se manje ozljede, ozljede koje ljudi svakodnevno u životu doživljavaju i prema tome ne predstavljaju jaču povredu prava osobnosti, prava na fizičko i duševno zdravlje. No, nakon prvih odluka sudova, koji su tu teoriju o bagatelnim štetama u svojim odlukama prihvatili, slijedila je burna reakcija javnosti, ali i reakcija Vrhovnog suda koji je stao na stajalište da svaka ozljeda, sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima predstavlja povredu prava na život i zdravlje, pa prema tome čini osnovicu – ako su ispunjeni i ostali uvjeti navedeni u Zakonu (jačina fizičkih i psihičkih bolova, trajanje tih bolova, strah i sl.), – za dosuđivanje naknade za tzv. neimovinsku štetu. Sukladno navedenome, ako bi odluka osiguratelja ostala ista i nakon prilaganja konačne dokumentacije, oštećenome ostaje tužba kao prilično sigurno sredstvo ostvarenja svoga prava.
