Mnogi su vlasnici uvezli vozilo na temelju povlastice, a među njima su svakako brojni invalidi. Zna se da vrijednost uvezenog vozila čini uvozna odnosno točnije izvozna cijena vozila u zemlji kupnje uvećana za troškove carine, poreza, trošarina, troškova prijevoza. Povlašteni uvoz znači oslobođenje od carine i drugih pristojbi koje inače drugi kupci plaćaju prigodom kupnje motornog vozila. Vozila s povlasticom, ukratko rečeno, kupca koštaju manje nego vozila opterećena carinom i pristojbama, Kakvu naknadu će dobiti vlasnici povlaštenih vozila u slučaju potpunog uništenja vozila (totalna šteta)? Dosada je odgovor ovisio o tome temeljem čega se traži naknada štete. U slučaju traženja štete temeljem odgovornosti drugoga vozača, dakle po njegovoj polici osiguranja autoodgovornosti, oštećeni je imao pravo na naknadu onog iznosa kojega je morao dati za kupnju drugoga vozila istih ili sličnih karakteristika kao ono koje je uništeno. Pošto većina povlaštenih nije mogla nabaviti drugo vozilo s povlasticom kroz propisom određeno vrijeme (recimo kroz pet godina od dana korištenja povlastice) stalo se na stajalište da je štetnik odnosno njegov osiguratelj dužan platiti punu cijenu vozila, bez obzira što za uništeno vozilo njegov vlasnik (sada oštećenik) nije platio carinu i druge pristojbe. Međutim, kad se naknada tražila temeljem kasko osiguranja, rješenje je ovisilo o uvjetima osiguranja, o tome što se u njima o tom slučaju određuje. Osiguratelji su, naime, stali na stajalište da osiguranik čije je vozilo s povlasticom totalno uništeno, nema pravo na naknadu potpune cijene, već samo iznosa koji je platio s naslova kupovne cijene, ali bez carine i pristojbi koje nije platio. Vrhovni sud Hrvatske ipak u jednoj rješidbi (br. Rev. 3355/1995, od 21. rujna 1999. g.) kaže nešto drugo: "U postupku je utvrđeno da je tužiteljica s tuženicom sklopila ugovor o kasko osiguranju svog vozila, te da je to vozilo nestalo za vrijeme važenja police osiguranja automobilskog kaska. Također je utvrđeno da je tužiteljica kupila vozilo koristeći se povlasticom koju imaju invalidi. U tijeku postupka nije bilo sporno da se radilo o tzv. Potpunom kasku, koji obuhvaća i rizik nestanka vozila. Tužena (osiguratelj) nije osporila tužiteljici pravo na isplatu cijene novog vozila, ali bez poreza i pristojbi, jer, kako to pravilno utvrđuju, tužiteljica u roku od pet godina od nabave svog vozila (vozilo je nabavljeno 1992. g.) ne može ponovno koristiti povlastice pri kupnji drugog vozila... Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu pune nabavne vrijednosti novog vozila, koja joj je i dosuđena".