Kod sudara dva motorna vozila, oštećenik - da bi ostvario pravo na naknadu štete - mora dokazati da mu je protupravnom štetnom radnjom štetnik uzrokovao štetu, da je štetnik odgovoran za tu štetu , da izmedju štete i štetne radnje postoji uzročna veza. Naravno, mora dokazati i obim i visinu pretrpljene štete. Šteta na motornom vozilu utvrdjuje se vještačenjem , koje obavlja stručnjak za procjenu šteta na motornom vozilu. Taj stručnjak može biti samostalni profesionalni vještak ili pak vještak osiguravajućeg društva, što je i najčešći slučaj. Osiguratelji obično imaju organiziranu procjeniteljsku službu i traže da se oštećeno vozilo doveze na pregled u tu njihovu službu - ako je pokretno, odnosno - šalju svoga vještaka na mjesto gdje se nalazi oštećeno vozilo - ako je vozilo nepokretno. Vožnja vozila na pregled u procjeniteljsku službu osiguratelja vrlo često je spojena s ne malim troškovima. Primjerice, naš čitatelj N.Š., koji je imao takav problem, vozilom je došao na pregled u procijenilište osiguratelja koje je od mjesta gdje oštećeni stanuje (i gdje se dogodila prometna nezgoda) udaljeno više od 52 km. To je učinio na zahtjev službenika osiguravajućeg društva , koji se pravdao da njihov procjenitelj zbog posla i gužve vezane uz godišnje odmore, ne može doći pregledati vozilo u mjestu stanovanja oštećenoga. S obzirom da je procjenu mogao obaviti samo u vrijeme svoga radnog vremena, poslodavatelj mu je odbio platiti izgubljeni dan, a imao je i trošak mostarine i goriva, jer je prešao u oba pravca 104 km. Kad je zatražio od osiguratelja naknadu tih troškova, osiguratelj je to odbio pozivom na njegovu obvezu da dokaže štetu na vozilu. Osiguratelj u ovom slučaju nije u pravu. Naime, u čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima postavljeno je načelo tzv. potpune naknade, po kojemu "Sud će uzeti u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja". Troškovi vezani uz pregled vozila i procjenu štete nastali su nakon nastanka štetne radnje (prometne nezgode), nastali su uz potrebu dokazivanja prava na odštetu i to na zahtjev osiguratelja, u uzročnoj su vezi s nastalom štetnom radnjom, predstavljaju trošak-štetu koju oštečeni ne bi imao da nije došlo do prometne nezgode - prema tome štetnik (odnosno ovdje osiguratelj štetnika) je obvezan naknaditi nastale troškove kao dio štete koji je uzrokovan prometnom nezgodom i čije plaćanja vraća oštećenoga u stanje koje je bilo prije nastanka prometne nezgode. Sasvim je vjerojatno da osiguratelj računa na to da će oštećeni - zbog relativno manjeg iznosa tih troškova - odustati od zahtjeva, odnosno da neće ići u sudski spor, što se najčešće i događa. No, takvo rezoniranje nije u skladu s pravom i korektnošću u obradi i isplati odštete iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i odstupa od načela koje sadrži Kodeks ponašanja osiguratelja .