Nažalost, u prometnim nesrećama svakodnevno ostaju invalidima mnoge osobe. Slike i napisi iz medija stvaraju osjećaj nelagode, sućuti i sažaljenja i kod čitatelja koji nisu u srodstvu s ozlijeđenima. Kako je tek njihovim bližnjima, koji ih svakodnevno gledaju, trpe, promatraju, pomažu, jednostavno - pate s njima. Upravo te duševne patnje zakonodavac je uzeo kao opravdan razlog za dodjelu pravične novčane naknade. Članak 201. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima propisuje: "U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu, djeci i roditeljima, pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove." Krug osoba je zatvoren. Na naknadu dakle imaju pravo samo supružnici, djeca i roditelji. Isključene su sve druge osobe, što ponekad u životu čini vrlo veliku nepravdu, recimo, djedu i baki, braći i sestrama. No, Zakon je ovdje doista restriktivan. Da bi navedene osobe imale pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog duševnih bolova koje trpe zbog naročito teškog invaliditeta svoga bliskog srodnika Zakon je odredio da se mora raditi o zaista naročito teškom invaliditetu. Taj pravni standard namjerno je ostavljen nedefiniranim. Njegov sadržaj određuju sudovi u svojoj svakodnevnoj praksi. Naime, nije posve jasno što je to naročito težak invaliditet, kao što nije jasno ni što je to invaliditet. To svakako može dovesti u zabludu. U praksi, invaliditet se definira kao gubitak nekog organa ili trajno oštećenje odnosno umanjenje njegove funkcije. Utvrđuje se u nekakvim postocima prema tablicama znanim samo sudskim vještacima. Uobičajeno je da više lakših ozljeda zajedno mogu dati značajan invaliditet od recimo 30, 40 ili 50%. No, invaliditet neke osobe koji je ocijenjen s 50% ne mora nužno biti i naročito težak invaliditet koji bi opravdao naknadu štete za psihičke boli bliskim srodnicima. U praksi su vrlo česti slučajevi da osobe koje imaju ocjenu invaliditeta 50 i više postotaka normalno žive i rade. Kako se kaže, na prvi pogled se i ne vidi da su invalidi. Oni zasigurno trpe posljedice ozljeda (pojačani napori u životu i radu, za koje su oni dobili naknadu), ali neizvjesno je koliko u takvim slučajevima trpe bliski srodnici. U jednom slučaju koji je rješavao Vrhovni sud Republike Hrvatske (Rev-1180/97 od 28. veljače 2001.) zauzeo je stajalište da 50% invalidnosti neke osobe nije osobito naročito teški invaliditet. "Naime odredbom iz čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima... propisano je da bračni drug ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli u slučaju osobito teškog invaliditeta svoje supruge. No, u konkretnom slučaju, unatoč teškim posljedicama koje su kod tužiteljice zaostale zbog štetnog događaja, njezino smanjenje životne aktivnosti za 50% ne može se smatrati takvim osobito teškim invaliditetom koji podrazumijeva prije navedena zakonska odredba, a koji bi opravdao dosudu naknade s naslova duševnih boli njezinom suprugu po toj osnovi. "Prema stalnoj praksi navedenog suda, nije mjerodavan postotak invaliditeta, već njegova forma: uzetost, kolica, nemogućnost obavljanja svakodnevnih životnih funkcija, stalna upućenost na tuđu pomoć itd. Takve invalidne osobe izazivaju kod bliske rodbine koja je svakodnevno s njima snažne duševne boli i patnje koje opravdano zahtjevaju pravičnu novčanu naknadu.